Nogometaši Vukovara ’91 od ove godine igraju na južnoamerički pogon.
U klubu su petorica lationamerikanaca, dvojica od njih, Lugo i Robin, dolaze iz Kolumbije, a tercet Alejandro, Mathias i Franco iz Argentine.
Ovo su njihove priče.
JOSE JULIAN LUGO PAZ (Kolumbija)
Nogomet je, kaže, počeo igrati s osam godina u svom rodnom Caliju. Tu je igrao do svoje 15. godine kada odlazi u Europu, u španjolski Alicante.
“Tamo sam igrao u juniorima šest mjeseci, zatim se vraćam u Deportivo Cali, a nakon dvije godine u Americu Cali.”
Upravo je u Americi ovaj igrač koji igra na poziciji lijevog krila ostvario najveći uspjeh karijere.
“Prije dvije godine sam igrao za prvi tim Americe. U 2019. godini sam odigrao četiri utakmice i u toj godini je America bila prvak Kolumbije.”
Usporedio je svoj bivši klub sa sadašnjim.
“Nema velike razlike, ali America je bolji klub, koji igra u 1. kolumbijskoj ligi. Bila je i prvak Kolumbije. Mada moram reći da se ovdje igra brže”, naglasio je.
S Vukovarom je, priznaje, ugodno iznenađen.
“Ovdje u Vukovaru je sve tako mirno, grad je mali, nema stresa. U mom gradu u Kolumbiji je sve drugačije.”
Stoga i ne čudi da Lugo planira još neko vrijeme ostati ovdje.
“Želim uspješno završiti sezonu i da izborimo ulazak u 2. ligu a nakon toga bih volio da se borimo za ulazak u 1. ligu”.
ROBIN DE JESUS GONZALEZ RUIZ
Robin je, kao i njegov sunarodnjak, počeo igrati nogomet sa sedam godina u Kolumbiji, a dolazi iz Cartagene gdje je i počeo karijeru.
“Tu sam prošao sve kategorije od limača do prvog tima. Nakon toga sam igrao za više amaterskih klubova. Prvo sam igrao za Ciklones iz Cartagene, nakon toga za FC Bechara iz Cartagene i posljednji klub za koji sam igrao u Kolumbiji prije dolaska u Hrvatsku bio je FC Chalaca iz Medelina.
Inače, Robin igra na poziciji srednjeg veznog igrača. O Hrvatskoj nije znao puno, osim onog najvažnijeg za jednog nogometaša.
“Znao sam da Hrvatska ima odličnu nogometnu reprezentaciju i da se nalazi negdje u Europi“, iskreno priznaje.
I on je usporedio život u Kolumbiji i Vukovaru.
“Život je ovdje opušten, dosta je mirno, ljudi su ljubazni i susretljivi, uglavnom dobra atmosfera.”
Upitali smo ga i za ambicije, bio je jasan.
“Volio bih da uđem u 1. ligu s Vukovarom.”
LUIS ALEJANDRO VILLANI
Allejandro, koji igra na poziciji desnog veznog igrača i krila, stiže iz Buenos Airesa, gdje je i počeo igrati nogomet kao sedmogodišnjak. No, prije dolaska u Vukovar prošao je Salvador, Italiju, potom se vratio u Argentinu da bi napokon stigao u Vukovar.
“Prvi profesionalni ugovor sam potpisao u Salvadoru za ekipu Chaiatenango, koja se natjecala u 1. ligi. Tamo sam ostao dvije godine. Nakon toga sam otišao u Italiju gdje sam igrao za Cesenu, koja se tada natjecala u Serie A, a poslije toga sam igrao za više talijanskih timova, Misano, Montescaglioso i Metaronto. U Italiji sam proveo četiri godine, od 2011. do 2015. Nakon toga se vraćam u Argentinu, gdje sam igrao za klub Morom iz Buenos Airesa.”
S obzirom da je živio u Italiji, o Hrvatskoj je znao nešto više.
“Čuo sam za hrvatsku nogometnu reprezentaciju, znao da je osvojila drugo mjesto na Svjetskom prvenstvu u Rusiji, da hrvatski igrači kao što su Modrić, Rakitić, Mandžukić igraju za najbolje europske klubove. Znao sam da je glavni grad Hrvatske Zagreb“, nabrojio je.
I njemu odgovora život u Vukovaru.
“Ovdje u Vukovaru je sve mirno i opušteno, sasvim drugačije nego što je u Buenos Airesu, gdje je sve stresno.”
Ambicije? “Želio bih igrati u prvoj hrvatskoj ligi ili nekoj drugoj prvoj ligi u Europi”, odlučan je.
MATIAS BENJAMIN LAIME
Mathias je nogomet počeo igrati u dobi od dest godina u njegovom rodnom mjestu Jujuy u Argentini.
“Prva ekipa za koju sam nastupio bila je Gimnasia de Jujuy. Sa 13 godina sam nastupao za FC Bacario. U dobi od 15. godina sam igrao za Sportivo Alberdi i nakon toga za Huracan”, ukratko se predstavio.
Ovdje je došao u posve nepoznato, kaže, znao je tek da Hrvatska ima odličnu nogometnu reprezentaciju. No, svidjelo mu se ovdje, a posebno – hrana.
“Što mi se najviše sviđa? Sviđa mi se što imate nogometnu tradiciju, isto tako hrana je dobra, a ljudi su ljubazni.
Kaže, ne bi smetalo da ovdje ostane i duže.
“Volio bih ostati u Vukovaru, ali ako je potrebno – mogu igrati i negdje drugdje.”
FRANCO AUGUSTO ANTONIOLLI FUNES
Franco je vratar, a braniti je počeo s deset godina za lokalni klub Atalaya iz Cordobe, koji se natjecao u amaterskoj ligi.
“Od 2014. godine bio sam član Newells Old Boys iz Rosaria, koji se natječe u 1. ligi Argentine”, ispričao nam je.
Inače, stigao je iz velikog argentiskog klub pa mu je prelazak u Vukovar predstavljao veliku promjenu.
“Moj bivši kub u Argentini ima deset terena samo za trening, sve je veće nego ovdje što je normalno, jer se klub u Argentini natječe u prvoj ligi. “
Jedini je od naših sugovornika koji je pohvalio našu obalu.
“Za Vukovar nisam čuo, ali za Hrvatsku jesam. Znam da je Hrvatska drugo mjesto na Svjetskom prvenstvu u Rusiji, da ima odlične igrače, čuo sam za Modrića, Kovačića, Rakitića, Subašića, Perišića. Znam da je glavni grad Zagreb, da Hrvatska ima lijepo more”.
Ambicija mu je samo jedna, “volio bih igrati profesionalni nogomet”.
