“Rat? Što je to? Nemoguće za dijete da to razumije. Tako iznenadno, tako tužno. I zašto? Ali Mirna je u međuvremenu pet i pol i shvaća da je sve drugačije. Ništa više nije kao prije. I prije svega: tata… gdje je tata? A rat tutnji. Sve je glasnije. I postaje sve opasnije…”, citat je to iz knjige proslavljenje austrijske plivačice hrvatskog podrijetla Mirne Jukić, ‘Mirna – ispod vode, o životu’, u kojoj se prisjeća kolovoza 1991. u svojem Vukovaru.

Kuća u kojoj je živjela s ocem Željkom, majkom Mirelom i mlađim bratom Dinkom bila je samo sto metara od prve crte bojišnice.

Igru vani zamijenilo je bježanje u podrum, i tako gotovo 100 dana do pada Vukovara.

‘Vukovar nije više Vukovar i masovni bijeg iz razrušenog grada već je odavno počeo’, piše 34-godišnja Mirna u autobiografiji. Odluka je bila da prvo odu do poznanika u Novi Sad, nakon čega odlaze u Zagreb.

‘Vrijeme nije zaliječilo sve rane. Barem ne unutar tih 20 godina’, pričala je prije desetak godina.

Zagreb je donio nove probleme obitelji, jer samo je majka bila zaposlena. Mirna je počela pokazivati naznake iznimnog talenta te prve uspjehe ostvaruje u rujnu 1996. U to vrijeme trener joj je bio otac Željko koji se uspio izboriti da na bazenu Mladosti dva sata dnevno koristi jednu stazu za predstavnike kluba Borovo iz Vukovara.

?????????? ?? ? ???? ????????? ???? ?? ?? ??????? ?‍♀️ – always was and still is. ?‍♀️??‍♀️How about you guys? Do you…

Gepostet von Mirna Jukic (offiziell) am Montag, 24. August 2020

Problemi u Zagrebu

Problemi za obitelj u Zagrebu krenuli su krajem 1998. kada je sportski kompleks na Savi došao u nove ruke. Odjednom više nisu mogli besplatno plivati u Zagrebu, a dobili su i ultimatum Hrvatskog olimpijskog odbora.

‘Ili 14.000 šilinga mjesečno za plivanje ili odlazak iz Kluba Borovo u klub Zagreb’, otkriva Mirna.

Obitelj je prelomila. Nakon brojnih šikaniranja u Zagrebu već početkom 1999. bili su stanovnici Beča. Samo godinu dana kasnije Mirna je dobila i austrijsko državljanstvo.

‘Nitko nam nije obećao milijune i milijarde, dobili smo prugu za treninge i tata trenerski posao u bečkom plivačkom klubu, gdje je trenirao mene i drugu djecu. To je bila cjelokupna austrijska ponuda. Neizmjerno sam zahvalna Austrijancima što su mi omogućili nastavak plivanja, jer tko zna što bi bilo sa mnom da sam ostala u Hrvatskoj’, otkrila je Mirna 2015. za Večernjak.

Da se od Mirne mogu očekivati veliki rezultati dalo se naslutiti kada je kao 14-godišnjakinja briljirala na plivačkom mitingu u Monte Carlu.

Fantastična karijera

Kao 15-godišnjakinja na Europskom prvenstvu 2001. iznenadila je plivački svijet i osvojila srebrne medalje na 100 i 200 metara prsno.

Bio je to tek početak briljantne karijere u kojoj je osvojila 22 medalje s velikih natjecanja, od čega pet zlatnih, devet srebrnih i osam brončanih. Također, u tri navrata je proglašena najboljom sportašicom Austrije (2002., 2008. i 2009.)

A onda je rujnu 2010. šokirala sve odlukom da u 24. godini završava karijeru.

‘Završila sam plivačku karijeru zato što sam htjela otići kad je bilo najljepše, na vrhuncu karijere. A i htjela sam se posvetiti fakultetu i biti dovoljno mlada za početak druge karijere. Osvojila sam i više nego što sam ikad sanjala, tako da sam smatrala da je tada bio pravi trenutak za novi početak.’

Tada je Mirna, između ostalog, istaknula da se okreće i ljubavi. Danas je u sretnom braku s austrijskim odbojkašem Alexanderom Bergerom.

Nedavno su proslavili pet godina braka u kojem su dobili dvoje djece.

Uvijek uz Hrvatsku

Nikad nije bilo dvojbe za koga kuca njezino srce. 2006. u Davis Cupu u Grazu igrali su Hrvatska i Austrija, a Mirna je bila u dijelu tribine među hrvatskim navijačima.

‘Svi koji me dobro poznaju znaju da sam navijala za Hrvatsku, a ne protiv Austrije. Tko je dovoljno pametan zna kako se osjećam’, pričala je tada.

Ipak, nikad ne bi mijenjala odluku o nastupanju za Austriju.

‘Zahvalna sam Austriji na svemu što je učinila za mene, pruživši mi priliku kad me je Hrvatska odbacila.’

 

Podijeli