Vukovar je dao mnoge velikane, a među njima je i Lavoslav Ružička, prvi hrvatski znanstvenik koji je dobio Nobelovu nagradu. Ružička je ovu prestižnu nagradu osvojio za kemiju. Znanstvenik svjetskog glasa i renomea rođen je u Vukovaru, a njegovi ga se Vukovarci i dan danas sjećaju s ponosom te se njime diče.
Lavoslav Ružička rođen je 1887. godine u Vukovaru. Otac Stjepan bio je češkoga i hrvatskoga podrijetla, a majka Amalija (rođena Sever) hrvatskoga i njemačkoga podrijetla. Preci su mu bili zemljoradnici i obrtnici, a otac mu je bio bačvar, ali i veliki hrvatski domoljub. Nižu pučku školu i Kraljevsku veliku gimnaziju pohađao je u Osijeku, kamo se preselio s majkom i bratom nakon očeve smrti.
Zbog teške svakodnevice i političke nestabilnosti, odlazi na Tehničku visoku školu u Karlsruheu u Njemačkoj, gdje je bio jako dobar student u područjima koje je volio, a jedno od tih područja bilo je i organska kemija.
Industrija parfema ga je obožavala
Ondje je uspostavio uspješnu suradnju s Hermannom Staudingerom. Radeći s njim 1910. godine doktorirao je s disertacijom naslovljenom Über Phenylmethylketen. Staudinger je 1912. godine izabran za profesora na Saveznoj tehničkoj visokoj školi u Zürichu i Ružička mu postaje asistent. Kao asistent profesora Staudingera do 1916. je radio na istraživanju strukture aktivnih komponenata biljke dalmatinskog buhača.
Posebno se interesirao za kemiju terpena i istraživanja sinteze mirisa. Nakon što se razišao s profesorom Staudingerom, radi na svojim projektima te je dokazao da su mošusni mirisi, muskom i cibeton, makrociklički ketoni, što je omogućilo sintetsku proizvodnju skupocjenih mošusnih mirisa i povezalo ga s farmaceutskom industrijom.
Postao je počasni građanin Vukovara
Nobelovu nagradu dobio je 1939.godine za rad na Polimetilenima i višim terpenima.
Godinu dana kasnije u Zagrebu je održao predavanje na temu svojeg grada, te je dobio još jednu titulu – onu počasnog građanina grada Vukovara.
Od oca je naslijedio domoljublje, a Hrvatsku je čitavog svojeg života volio te ju je smatrao svojom zemljom, a kao pravi Hrvat, tečno je govorio naš jezik.
U spomen na ovog velikog znanstvenika, vukovarsko veleučilište danas nosi njegovo ime.
Umro je u1976. godine u švicarskom mjestu Mammernu, a pokopan je u Zürichu.