Odlični ekonomski pokazatelji – o tome zorno svjedoče porast zaposlenih i sve veći broj obrtnika, kao i dobri turistički rezultati – ulili su zadnjih godina veliki optimizam među Vukovarce. Nažalost, sve te pozitivne pomake privremeno je zaustavila pandemija koronavirusa, a kad se činilo da je prva prepreka svladana zaratilo se u Ukrajini i opet se kriza sa svjetske razine prelila na našu, domaću. Jasno, ni Vukovar nije tu izuzetak, no unatoč svim izazovima na istoku se ne predaju.
Grad, u skladu sa svojim mogućnostima, pokušava stati iza oni koji privređuju i pomoći onima koji su najugroženiji, a upravo o tome – uspjesima i izazovima u protekloj godini i očekivanjima od iduće – porazgovarali smo s gradonačelnikom Ivanom Penavom koji jasno poručuje: “lokalno mi u Vukovaru stvarno možemo imati razloga za optimizam”.
*Nakon 2020. godine, koju je obilježila pandemija koronavirusa, i ove se godine svijet suočio s novim velikim izazovom. Rat u Ukrajini, na koji su se nadovezali i enorman rast energenata te rastuća inflacija, itekako su zabrinuli Europu, pa tako i Hrvatsku. Koliko su novonastali problemi izazov na lokalnoj razini i na koji način ih Grad Vukovar može amortizirati kako bi građani što manje osjetili posljedice?
“Izazovi su veliki i nesporno je riječ o velikim krizama koje potresaju cijeli svijet pa tako i Hrvatsku. Uspijevamo se za sada nositi, rekao bih, vrlo dobro sa svim izazovima. Problem je, naravno, što bi uvijek to moglo biti i bolje i što zapravo velik dio nemogućnosti planiranja budućeg vremena proizlazi iz manjkavog i neučinkovitog ustroja Republike Hrvatske gdje je poglavito u kriznim vremenima razvidna situacija izostanka strateškog planiranja i postojanja bilo kakve strategije u svim segmentima društva, od
energetske sigurnosti do poljoprivrede, gospodarstva i ostalog.
To je ono što svaka država mora imati neovisno o krizama, a Hrvatska, zahvaljujući političarima koji je vode, aktualnom predsjedniku Vlade i Vladi, nema te vodi politiku od danas do sutra, vrlo često baziranu isključivo na populizmu i političkom poentiranju uz izostanak ključnih promišljanja. Upravo ta činjenica unosi dodatnu nesigurnost i slabi cjelokupan sustav, a naravno i lišava nas sve koji smo sudionici ovog društva, običnih građana i političara na lokalnoj ili višoj razini, planiranja i prilagodbe na kratkoročnoj ili
srednjoročnoj razini jer vam nedostaju argumenti i zacrtani pravci koje smo kao država trebali imati. Možda najbolji primjer toga je situacija tijekom pandemije koronavirusa kada je Hrvatska bila bez ikakvih resursa, a Vlada je trčala u zračnu luku kako bi dočekala kontejnere iz Kine pune maskica ili pak cijela situacija oko INA-e u energetskoj krizi gdje cijela Vlada dala blagoslov da se zatvori rafinerija Sisak i izvozi hrvatska nafta u Mađarsku. Dakle, to su katastrofalni potezi i odluke. Stoga je ova ionako izazovna
situacija u Hrvatskoj još daleko izazovnija.”
Ne govorimo bez vraga svaki put “da se nikad više nikom ne ponovi”, a nažalost ponovilo se i u Mariupolju i u Ukrajini
*Hrvatsku je javnost rat u Ukrajini, prije svega razaranje Mariupolja, podsjetio na Domovinski rat i herojsku obranu Vukovara. Kako ste Vi osobno primili ove vijesti iz Ukrajine, koliko su se vratila neka sjećanja? Uostalom, među prvima ste ponudili pomoć izbjeglim Ukrajincima?
“Prva emocija i prva riječ koja mi pada na pamet je jedan veliki nespokoj, jedna velika napetost. Svi koji su osjetili rat na svojoj koži dijelili su jednak osjećaj. Rat je nešto najgore što čovjeka i bilo koje društvo može zadesiti i naravno da smo, nažalost, zbog svoje prošlosti bili jako svjesni što rat znači. Taj jedan nespokoj koji bi mogao opisati i danas kroz samu svijest o tome što rat donosi, kroz golemu patnju i stradanje, neovisno o tome tko napada i tko se brani… U svakom slučaju u ratu dolazi do masovnog gubitka života i sloboda, a posljedično nakon toga neimaštine i popratnih negativnih pojava. To je taj jedan osjećaj od prvog dana pa do danas koji sigurno većina nas nosi u sebi kad promišljamo o ratu u Ukrajini. Ne govorimo bez vraga svaki put “da se nikad više nikom ne ponovi”, a nažalost ponovilo se i u Mariupolju i u Ukrajini. To je nažalost nešto što prati ljudsku civilizaciju od samog nastanka.”
*Unatoč toj globalnoj neizvjesnosti, ako gledamo podatke za ovu godinu, čini se da u Vukovaru ipak postoji dosta razloga za optimizam. Broj zaposlenih u gradu je u stalnom porastu, zabilježen je i velik porast obrtnika. Je li to zalog za optimizam?
“Na tragu odgovora na prvo pitanje, ponovit ću da lokalno mi u Vukovaru stvarno možemo imati razloga za optimizam. Gospodarski, turistički pa čak i demografski pokazatelji nam govore da u posljednjih deset godina Vukovar nije izgubio stanovnike nego se čak taj broj povećao, naravno ako to gledamo kroz prizmu onih realnih brojki iz 2011. godine, a ne onih koje su službene i prikazane.
Međutim, dugoročno sve moramo gledati iz drugog kuta. Za početak mislim da nitko od nas u Hrvatskoj nema razloga za zadovoljstvo prvenstveno iz prizme apsolutnog nepostojanja odgovora na demografske probleme, kao i po pitanju gospodarskog razvoja i same gospodarske strategije Republike Hrvatske. Aktualna vlast u Hrvatskoj ne prepoznaje te probleme i sukladno tome ni ne čini ništa po tom pitanju, jednako kao i sve prethodne vlasti. Upravo zbog toga ne možemo promišljati neku sjajnu perspektivu jer sve dok mi idemo ovim tempom nećemo nimalo napredovati. Iako postoje države koje su lošije od nas, rekao bih da u Europi teško tko da ima goru vlast od naše, a to nas iz godine u godinu čini sve manje konkurentnim na globalnoj sceni. Upravo radi toga ljudi iseljavaju, tvrtke se zatvaraju, a mladi školovani kadar nema u planu ostati ovdje. To je situacija s kojoj se mi moramo uhvatiti u koštac, a svi smo svjesni da aktualna Vlada nije ta koja će to htjeti i koja to može. Svi skupa ćemo morati na promjene sačekati još neko vrijeme, a ja se doista nadam da ćemo čim prije dobiti vladu koja je voljna i spremna rješavati ove ključne probleme u državi.”
Vukovar raspolaže adutima na razini koja možda nikad nije bila toliko potentna
*Hrvatska turistička zajednica je ove godine svrstala Vukovar među “top 3” destinacije kontinentalnog turizma. Smatrate li to znakom da Vukovar postaje ne samo sve privlačnije mjesto za turiste, već i i ugodnije mjesto za život. Što po Vama Vukovar izdvaja u odnosu na druge gradove?
“Nekoliko stvari nas izdvaja u odnosu na druge. Primjerice, Vukovar je uz Ilok jednini hrvatski grad na Dunavu što mu daje jednu dimenziju koju drugi u Hrvatskoj nemaju. Tu dimenziju možda možete najočitije promatrati kroz podatke o broju riječnih putničkih brodova i kruzera koji dolaze u Grad Vukovar i desetine tisuća turista. Naravno, to je samo jedna od stvari koju Dunav Vukovaru daje, a ima ih još. Još uvijek čekamo da Republika Hrvatska prepozna ostale, kao i činjenicu da u Hrvatskoj naprosto nedostaje
svijest da je Hrvatska zapravo podunavska zemlja. Šteta je što propuštamo izvrsne prilike, a mogli smo i možemo puno bolje iskorištavati tu situaciju nego što to činimo danas. Dovoljno je samo pogledati Mađarsku ili Srbiju pa vidjeti da su te zemlje iz tog aspekta puno naprednije od Hrvatske.
S druge strane Vukovar svojom recentnom poviješću i simbolikom koju ima u stvaranju Republike Hrvatske ima status koju nema niti jedan grad iz aspekta atraktivnosti, doseljavanja, posjećivanja od Hrvata iz dijaspore. To je još jedna činjenica koja predstavlja stratešku prednost i adut s kojim Vukovar raspolaže. Uz to je definitivno tu i ranija bogata povijest, povoljan geografski položaj na razmeđi Slavonije i Srijema, dakle sve ono što je i tijekom povijesti Vukovar činilo jakim industrijskim i administrativnim središtem cjelokupnog Srijema. To su aduti kojima Vukovar raspolaže na razini koja možda nikad nije bila toliko potentna kao što je to u ovom trenutku.”
S točnim podacima smo izbjegli manipulaciju Gradom Vukovarom
*Po dobrom je Vukovar završio na naslovnicama i zbog broja djece u vrtićima, nigdje u Hrvatskoj nije zabilježen toliki porast. Ne treba previše naglašavati da bez mladih nema budućnosti, a ovo sigurno ide u prilog tomu da Vukovar ima budućnost?
“Već godinama ulažemo dosta truda, energije i sredstava kako bi sustav predškolskog odgoja na razini Grada bio što privlačniji, učinkovitiji i dostupniji samim Vukovarcima. Izuzetno mi je drago mi što nas ove brojke prate unatoč lošoj demografskoj slici koju ima Vukovarsko-srijemska županija, ali i Hrvatska. Dodat ću i da stručne službe Grada Vukovara već pripremaju nove projekte kako bi iskoristili novu financijsku omotnicu Europske unije, koja ide u smjeru proširivanja i nadograđivanja kapaciteta predškolskih odgoja. Veselim se budućim projektima i novim prostorima, ali i povećanju broja upisane djece.”
*Ne možemo se ne dotaknuti nedavno objavljenih rezultata popisa stanovništva. Izjavili ste da su podaci “na tragu onoga što tvrdite već deset godina”, odnosno da je popis iz 2011. bio netočan. Što za Grad znači imati pravi uvid u stanje?
“To nam znači jako puno, to je nešto za što smo se borili od 2012. godine… Ružan je to osjećaj kada morate dokazivati političarima nacionalne razine koji o nečemu odlučuju o ovoj državi, a pojma nemaju ili ne žele shvatiti i pogledati, dati si truda i doći do istine da u Vukovaru postoje neki građani koji su zapravo fantomi. I to ne jedan ili dva! Naša je pretpostavka bila da se taj broj kretao između pet i šest tisuća lažno prijavljenih građana, što smo pratili kroz različite segmente. I onda ti isti političari na koje aludirate i apelirate u svojim resorima na razini Vlade nailaze na probleme. Svojedobno se sjećam, 2013. ili 2014. godine, ministar mirovinskog sustava bio je Mirando Mrsić i detektiran je kao velik problem broj umrlih umirovljenika u Srbiji za koje Hrvatska nema podatke, a istovremeno i dalje šalje mirovine preko u Srbiju. Tad je to bio problem iz tog aspekta, ali nitko nije slušao Vukovarce kada su uporno govorili o tom istom problemu samo iz drugog kuta. Nažalost, svjedočili smo činjenicama kada se vrlo jasno moglo detektirati i zaključiti da su se ljudi popisivali na neviđeno, da su popisivani na temelju buntova osobnih iskaznica, na temelju prijava na različite nepostojeće adrese, kao
i da je po stambenoj jedinici od 20 kvadrata prijavljivano 20 ili 40 ljudi… Ponavljam, sve su to bili argumenti koji su bili predavani nadležnim službama, a na popisu su se čak našli i ljudi koji su osuđeni za ratne zločine i koji nisu ni u teoriji mogli biti u Vukovaru ni te godine ni ranije. Međutim ništa od toga nije bilo dovoljno snažno da pokrene taj tromi i nezainteresirani sustav u Zagrebu.
Tada je za popis stanovništva i konačnu verifikaciju bio nadležan, za razliku od današnjeg sustava, Vukovarsko-srijemski župan Božo Galić koji je također iskazao nezainteresiranost kao i nacionalna razina tadašnje politike. S ovim popisom smo dočekali da se promijeni sustav, da je svaki čelnik lokalne samouprave glavni i odgovorni za popisivanje na svom području. Tako sam za Grad Vukovar i pripadajuće područje bio zadužen ja te sam s timom ljudi te procese imao pod nadzorom. Mogu samo reći da nismo dozvolili nikakve lažne prijave i popisivanja, a bilo je takvih pokušaja, no nisu naišli na plodno tlo. Na koncu smo dobili popis koji je puno realniji. Žao mi je što unatoč spoznaji da popis u Vukovaru 2011. nije bio točan, nitko od ljudi koji su lažno popisivali nije bio prekršajno kažnjen niti će biti, unatoč odredbama Zakona. I to još jednom govori u prilog koliko imamo nefunkcionalnu državu. No, hvala Bogu, s ovim točnim brojkama i podacima smo izbjegli manipulaciju Gradom Vukovarom i guranje Vukovaraca u još jednu situaciju stresa i manipulacije, kad god to nekom u Zagrebu bude po volji. Uglavnom se to događalo u situacijama kada treba prikriti ili skrenuti fokus s bitnih tema povezanih s korupcijom i kriminalom. Tada bi Vukovar bilo izložen i podložan manipulaciji gdje se kroz jedan ili dva članka zapali atmosfera pa je cjelokupna pozornost javnosti bačena na Vukovar, za što Vukovarci plaćaju veliku cijenu, dok igrači iz sjene nastavljaju s prljavim i uglavnom nezakonitim rabotama na svoj račun u pozadini priče.”
Vukovar je s interventnom postrojbom dobio jednu dodatnu snagu
*U listopadu je Interventna policija preselila u Vukovar. Koliko to za Vas ima simboličku vrijednost, u kojoj mjeri je to od šireg značenja za grad?
“To je nešto što sam dugo razvijao kroz razgovore sa suradnicima, a onda za isto lobirao u Vladi. Lokacija je pomno birana, a mi u Vukovaru smo iz ovoga ureda doslovno bdjeli nad tim procesom. Zahvaljujući ministru Božinoviću konačno smo uspjeli taj projekt i cijeli realizirati. Kroz godine suradnje MUP-a i Grada Vukovara, te uz pomoć Fonda za obnovu i razvoj Grada Vukovara, uspjeli smo u isfinancirati objekt u kojem je smještena interventna postrojba policijske uprave Vukovarsko-srijemske županije i ispuniti nekoliko značajnih ciljeva. Prvi je svakako sigurnosni aspekt gdje je Vukovar s interventnom postrojbom dobio jednu dodatnu snagu u smislu ljudstva i održavanja javnog reda i mira. Osim toga, kroz pozicioniranje ovakve postrojbe namjeravali smo dodatno učvrstiti poziciju Grada Vukovara kao upravnog i administrativnog središta
Županije. Treće je pak u simboličnom smislu poslati jednu jasnu poruku svima onima koji nisu svjesni gdje su, gdje žive, koja je država s ove strane Dunava i čiji je grad Vukovar. Nadalje, četvrti cilj koji je značajan za Vukovar jest i doseljavanje mladih obitelji i otvaranje tog potencijala, a taj proces još nije završio.
Grad Vukovar će definitivno biti velika pomoć i potpora Ministarstvu unutarnjih poslova da od ovog objekta napravimo jedan moderan centar koji će svojim uvjetima, u materijalnom i tehničkom smislu, biti predvodnik i pružati standard ne samo za vrhunsku obuku i trening policajaca u službi, već postati i pokazni i trenažni centar za sve partnerske države u Europi i svijetu. Kroz strateški pristup možda neka priča na nacionalnoj razini nedostaje, ali mi u Gradu Vukovaru stavljamo tu ponudu na stol kroz resurse kojima mi raspolažemo i u suradnji s MUP-om namjeravamo razviti puni potencijal jednog ovakvog poteza.”
Sportski smo došli na razinu o kojoj prije deset godina ne bismo ni smjeli razmišljati
*Vukovar se ove godine radovao i sportskim uspjesima. Nogometaši su trijumfom u 3. HNL Istok, potom i u kvalifikacijama, stigli do Prve HNL. Odbojkašice ENNA Vukovar ušle su u polufinale prvenstva Hrvatske. Ljetos je mladi Nikola Todorović skrenuo pozornost na sebe odličnim nastupom na Svjetskom prvenstvu za juniore u dizanju utega… I Vi ste sami bili sportaš, koliko Vama znače ovi rezultati?
“Rezultati me raduju, ali puno više mi znači činjenica da smo u Vukovaru u proteklom periodu digli razinu sporta i sportskih sadržaja daleko iznad standarda. Usudio bih se reći da je to razina o kojoj prije deset godina ne bismo ni smjeli razmišljati, već samo o tome u sebi sanjati. Izgradili smo gimnastičku sportsku dvoranu prvi put u povijesti Grada, unaprijedili smo prostorije i osigurali primjerene uvjete u klubu dizača utega, otvorili smo moderan zatvoreni olimpijski bazen na kojeg smo svi izuzetno ponosni i
drago nam je da tamo na priprema dolaze vrhunski klubovi i reprezentacije iz cijele Hrvatske i Europe.
Nakon toga izgradili smo i moderan stadion u samom centru grada s atletskom stazom, prvom u Vukovaru ikad. Valja spomenuti i da smo upravo imali završnicu Kupa Hrvatske u boćanju u novoj dvorani koja također do sad nije postojala u Vukovaru i koja je jedino boćalište na području Vukovarsko-srijemske županije, što je i sam Savez prepoznao pa će iduće četiri godine prvenstva biti u Vukovaru. Još nam kao cilj ostaje izgraditi dvoranu za tenis, proširiti vanjske bazene i kroz suradnju s nogometnim klubom HNK Vukovar ’91., koji napreduje iznad svih očekivanja, ići na izgradnju modernog nogometnog kampa i daj Bože stadiona.
Dakle, imali smo jedan realan i trezven pristup sportu u Vukovaru, što nas je dovelo i do toga da smo dobili jedan kvalitetan odbojkaški klub, ENI Vukovar, koji je ostvario izuzetne rezultate. Isto smo proveli i s nogometnim klubom HNK Vukovar ’91. koji bilježi rapidan plasman u rangu pa vidimo da u 1. HNL ligi već zauzima treće mjesto, što je izvan svih očekivanja. Jednako tako dizači utega ostvaruju svoje plasmane, plivači svoje dobre rezultate… Vukovarski sport ide naprijed. Svi sadržaji postaju pristupačni, a Vukovar svakim danom nudi sve više šetnica, biciklističkih staza i vježbališta na otvorenom. Rezultati nas stvarno čine zadovoljnima.”
*Polako podvlačimo crtu pod ovu godinu i okrećemo se idućoj. Kakva su vaša očekivanja za iduću godinu, što smatrate najvećim izazovima?
“Izazovi su isti kao što je bilo do sada, a to je maksimalno olakšavanje pozicije poduzetnicima i pomoć na svim razinama koja nam je dostupna kako bi razvijali svoje poslovanje, otvarali radna mjesta i bili konkurenti na tržištima i na taj način osigurali ostanak našim ljudima na području Grada. Kad govorimo o državi ta tema je vrlo slična, a iako ne vidim te programe, mislim da bi to svima trebala biti prva tema. Osim toga, izazov će biti razvijati potencijale koji su golemi u Republici Hrvatskoj. Jedan od njih je
bogata zemlja kojom raspolažemo u ovim krajevima, u Vukovaru i okruženju. Javlja se tu novi moment. Zabrane prodaje zemlje postaje aktualnost i velika je šteta što protekli period kada je bio zamrznut rok prodaje zemlje, Hrvatska nije iskoristila priliku da razvije sustav poljoprivrede i malih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava te da razvije svoju poljoprivredu proizvodnju barem do razine samodostatnosti. Kamo sreće da ju je razvila na razinu da je to značajna izvozna grana! Stoga će i ti izazovi će biti još malo teži nego do sada.
Sve u svemu, to je pravac u kojem moramo ići. Problemi s kojima ćemo se suočavati su vraćanje tih pozicija iz aspekta iskorištavanja prirodnih resursa, rafinerije Sisak, nafte i plina, Hrvatskih šuma, voda da po poljoprivrede… To je zadaća koja očekuje buduću, nadam se odlučnu i odgovornu Vladu s vizijom. Ako ne želimo više bilježiti ovakve negativne trendove koje već desetljećima bilježimo u Hrvatskoj.”