Svi koji su ove jeseni prolazili obalom lijepog Dunava imali su prilike vidjeti jedan neobičan brod. S prostrane palube mahali su šetačima nasmiješeni ljudi odjeveni u bijele toge poput starih Rimljana, a povremeno bi se ista ekipa usidrila u mjestima od Batine do Iloka.
„Tko su oni“, pitali su se mnogi, a odgovor bi sve je iznenadio. Naime, u tijeku je velik projekt imena „Living Danube Limes“, koji se provodi u sklopu Dunavskog transnacionalnoga Programa EU, za čije je potrebe rekonstruiran impozantni rimski brod iz 4. stoljeća nove ere, a sve kako bi se stvorili snažni temelji za buduću Europsku kulturnu rutu.
Upravo ovo lijepo plovilo istražuje ostatke veličanstvenog Dunavskog limesa koji je od 1. do 6. stoljeća odvajao Rimsko Carstvo od nepokorenih germanskih plemena pa će vesela posada imati prilike vidjeti velik i neprekinut niz utvrda, osmatračnica i vojnih logora smještenih uz južnu stranu druge najduže rijeke u Europi, od Njemačke pa sve do Crnog Mora.
Brzi patrolni brod koji je koristila vojska na Dunavu
A sam projekt, koji je ovih dana pri samom kraju, usmjeren je na povezivanje, oživljavanje, istraživanje i očuvanje rimskog Dunavskog limesa kao transnacionalne kulturne baštine od izuzetnog značaja. Lijepi brod simbolički nazvan „Danuvia Alacris“, što u prijevodu znači Živi Dunav, kroz Hrvatsku je plovio rutom od čak 188 kilometara, od Batine (Ad militare) u Baranji do Iloka (Cuccium) na jugu.
“Danuvia Alacris je replika kasnoantičkog broda, točnije brzog patrolnog broda koji je vojska koristila za brze intervencije na Dunavu. Cijeli je izgrađen od hrastovine, na temelju olupina rimskih brodova pronađenih u njemačkom gradu Mainzu“, otkrila je Ivana Ožanić Roguljić, znanstvena suradnica iz Instituta za arheologiju i voditeljica projekta za Hrvatsku. Težak je ovaj brod čak šest tona, dug 18 metara i širok 280 centimetara, a pokreće se na snagu vesla. Normalna brzina mu je od 6 do 9 kilometara na sat, maksimalna 13 km/h, a tijekom projekta prošao je kroz čak deset europskih zemalja i osam pilot lokacija, od kojih je jedna, lokalitet Kopačevo kao kasnoantička utvrda, bila i u Hrvatskoj.
„Na svakoj od pilot lokacija primijenit će se suvremene neinvazivne arheološke geoprospekcije kako bi pomogle u upotpunjavanju našeg znanja i spoznaja o samom lokalitetu. Rezultati će biti korišteni za izradu proširene i virtualne stvarnosti rimskih lokaliteta na Dunavskom limesu, a javnosti će prezentirati putem aplikacije Living Danube Limes, koja bi trebala biti sveobuhvatna platforma za podatke prethodnih inicijativa s novim podacima dobivenim istraživačkim aktivnostima provedenim u projektu.
Cilj je doći pod zaštitu UNESCO-a
Rekonstrukcije virtualne stvarnosti na pilot lokacijama potaknut će veći interes o samim lokalitetima, a trebale bi dovesti do daljnjih projekata i ulaganja na istim mjestima“, pojasnila je Ožanić Roguljić.
Osim toga, u sklopu ovog projekta je i velik plan da se podrži Lijepu našu, Srbiju, Bugarsku i Rumunjsku u nominaciji Dunavskog limesa Svjetskom kulturnom baštinom pod zaštitom UNESCO-a, pošto su druge zemlje, točnije dijelovi limesa kroz Njemačku, Austriju, Slovačku i Mađarsku, već dospjeli na tu listu!
No, posada nije tijekom ovog putovanja nije samo uživala u lijepim prizorima kojima su svakodnevno svjedočili s broda, već su u „lukama“ s mnogima nepoznatom i nedovoljno popularnom poviješću ovog kraja upoznali najmlađe i starije zaljubljenike u minula vremena.
Radionice i kvizovi o bogatoj rimskoj baštini održali su se i u Vukovaru, gdje su se ipak najviše zabavila djeca. „Vidjeli smo kako su se stari Rimljani školovali i kako je sve bilo puno strože nego danas“, rekla je jedna djevojčica, dok je njezinog prijatelja jako iznenadilo što u to doba nije bilo toaletnog papira!
Na brodu veslaju volonteri
Bitno je naglasiti i da posadu broda, 22 veslača, tri časnika i kapetana, čine volonteri, a iako naoko možda izgleda da se ovi ljudi u rimskim tunikama samo dobro zabavljaju, život na Danuviji Alacris zna biti i naporan.
„Iako uživamo u ovom istraživanju, ujedno obavljamo i težak fizički posao. Veslamo cijelim putem, a dnevne rute su doista duge. No, stvarno nam je gušt istraživati gradove u kojima se zaustavljamo“, rekao je kapetan Marvin koji će posebno upamtiti kako je posada ispraćena iz Hrvatske.
Na posljednjoj postaji u hrvatskom dijelu Dunavskog limesa za posadu broda i brojne znatiželjnike koji su ih dočekali pripremljena su jela i pića kakva su se nekoć mogla pronaći na stolovima starih Rimljana. Tamo se pronašla i Branka Will, Zagrepčanka s povremenom baranjskom adresom, koja je i sama proputovala Dunavom od izvora do ušća.
“Posadu smo s vode darivali toplim pecivom, grožđem srijemskih vinograda i flašom rakije, nek’ se nađe. Oni su pružili kuku, a mi objesili darove. Jedini ‘izazov’ je bila boca rakije. Moralo ju se dobacit. I jel nije pala u vodu? Je. Al bacač je bio brz, nije uspjela potonuti, uspio je iz drugog pokušaja! Nakon gromoglasnog pozdrava posade, otpratili smo ih još malo nizvodno. Zatim je na plažici krenula fešta uz prefini grah, muziku, priču i drage, tople ljude”, rekla je Branka, autorica putopisa „Zapis o plovidbi Dunavom do Crnog mora“.
Iako Limes u Hrvatskoj nije adekvatno predstavljen široj publici ovim projektom učinjen je vidljivi pomak, a za kamo veće sreće da se nakon projekta ovaj dio povijesti pretvori u edukativnu i turističku atrakciju koja će obogatiti ponudu istoka naše zemlje.