Sljedeće godine proći će cijelo jedno desetljeće otkako je Ivan Penava postao gradonačelnik Vukovara. Njegovi sugrađani biraju ga još od prijevremenih izbora 2014., a otada su mu još dvaput, 2017. i 2021., ukazali povjerenje.

U tom je razdoblju Penava, potvrđuju to ankete, postao jedan od najpoznatijih hrvatskih političara, a što je daleko važnije za same Vukovarce, i jedan od uspješnijih.

Dokazuju to i nagrade koje redovito stižu Gradu Vukovaru koji je već dvije godine zaredom prepoznat kao najbolji veliki grad u Hrvatskoj u kategoriji demografije, ulaganja u mlade i socijalne politike. Hrvatska turistička zajednica redovita ga svrstava među top kontinentalne destinacije, a ponešto o razvoju grada bi imali reći i sami  Vukovarci, koji zaista mogu biti ponosni na transformaciju koju je grad na Dunavu prošao u proteklih 25 godina otkako su se vratili svojim domovima.

*Ove godine obilježena je 25. obljetnica mirne reintegracije Vukovara. Vratimo se malo u tu 1998. godinu… Da Vam je netko tada pokazao kako će Vukovar izgledati 2023.,  koliko bi s viđenim bili zadovoljni? Postoje li stvari koje su iznad Vaših očekivanja, s čime bi bili razočarani?

“Danas bih definitivno bio zadovoljan ljepotom i samim izgledom grada, s uređenosti, izgrađenim sadržajima… Mislim da je ta transformacija nevjerojatna, i hvala dragom  Bogu da je tako. Međutim, postoje i negativne stvari, možda čak i važnije od samog izgleda ili su barem jednako važne: ne bih vjerovao će gospodarstvo grada biti na tako niskim razinama, da će se država toliko malo fokusirati na obnovu samog gospodarstva i kreiranje zakona koji bi potaknuli investicije i otvaranje radnih mjesta. O tome najbolje govori podatak da smo nekada, kao grad, imali 30 tisuća radnih mjesta, a da smo danas negdje između 10 i 11 tisuća.

Foto: Marko Mrkonjic / CROPIX

I definitivno, iz prizme ’98., bilo bi mi nevjerojatno da će bilo kome u hrvatskoj državi 2023. smetati postrojbe HOS-a i da će Milorad Pupovac i okupacijski gradonačelnik Vukovara Vojislav Stanimirović bacati vijence srpskim žrtvama na 17. studenog u Dunav… Iz one perspektive ne bih vjerovao da će to biti moguće, kao i to da odgovorni za razaranje Vukovara neće biti osuđeni. To su stvari u koje ne bih mogao vjerovati.”

*U ovom smo desetljeću već navikli na godine “izazova”, da ne upotrijebimo i goru riječ – kriza. Pandemija, a potom i rat u Ukrajini koji izazvao pravi energetski šok dobrano su potresli svijet, Europu, pa tako i Hrvatsku. Ove godine, srećom, nije došlo do takvih potresa, no posljedice navedenog itekako se osjete i sada, posebno kod nas gdje je i zbog uvođenja eura došlo do veće nflacije nego u usporedivim zemljama. Kako se Vukovar nosi s ovogodišnjim izazovima?

“Nosimo se izuzetno dobro s obzirom da smo prošle godine zbog neizvjesnosti, a i loših prognoza, proveli čak i redukcije javne rasvjete – svako drugo rasvjetno tijelo smo ugasili. Ove godine situacija je puno relaksiranija po tom pitanju. Što se tiče likvidnosti i funkcioniranja samog grada, tu nemamo nikakvih problema.

Međutim, notorna je činjenica da je došlo do rekordne inflacije zbog uvođenja eura, gospodarske krize i ratova, sad više ne samo ruske agresije na Ukrajinu nego i rata između Izraela i Hamasa. Jasno se vidi da je životni standard građana izuzetno pao, a to je definitivno nešto što sve ljude, pa tako i Vukovarce, dovodi u značajno težu poziciju. Sama ova činjenica koju sam spomenuo, da gradovi i općine (jednako tako i Grad Vukovar), kao i državni proračun, nemaju nikakvih problema, svjedoči o krivim politikama. Umjesto da se fokus stavio na rasterećivanje gospodarstva i života ljudi, u Hrvatskoj je preveliko porezno i parafiskalno opterećenje. U ovim krizama jasno se vidi da su proračuni dobri, da su solidno ‘potkoženi’ i da se onda ti novci vrlo često distribuiraju kroz nekakve populističke mjere. Mislim da bi bilo puno zdravije za hrvatsku
ekonomiju i za život u Hrvatskoj kad bi s tim novcima odmah izravno raspolagali oni kojima su novci uzeti putem enormnih poreza, a to su građani i tvrtke u RH.”

*Ovu godinu, na žalost, pamtit ćemo i po nezapamćenom olujnom nevremenu, ali i pojavi afričke svinjske kuge koje nisu izravno pogodile sam Vukovar, no njegovo okruženje itekako je osjetilo. Posljedice nevremena, za očekivati je, biti će sanirane u kratkom roku, no kako gledate na problem afričke svinjske kuge(ASK)? Koliko će se dugo posljedice iste osjetiti u ovim krajevima? 

“Oni koji vole slikovito govoriti nazvali bi afričku svinjsku kugu posljednjim čavlom u u lijesu poljoprivredne proizvodnje i opstanka u selima u Slavoniji. Ja bih rekao da je to, na žalost, samo nastavak katastrofalnih politika u hrvatskoj poljoprivredi i politika ruralnog razvoja RH, gdje su pokazatelji vrlo jasni.

Foto: Marko Mrkonjic/ CROPIX

Dakle, Hrvatska je i prije pojave afričke svinjske kuge proizvodila svinjetine za pola svojih potreba, na razini 50 posto proizvodnje. Mljekarstvo je čak i lošije od toga, negdje na 48 posto. S takvim parametrima je nemoguće ne zapitati se kakvu to politiku vodi država i kako misli sačuvati selo, odnosno kako misli sačuvati ljude u ruralnom prostoru ukoliko se oni ne bave poljoprivrednom proizvodnjom? O aspektu nacionalne sigurnosti – da ste samodostatni i neovisni o uvozu – neću ni govoriti. Apsolutno promašena politika u RH po tom pitanju, desetljećima, a onda još i ovo ogromno nesnalaženje – i u smislu prevencije, ali i postupanja kada je afrička svinjska kuga već došla na područje Hrvatske – govore o ogromnom promašaju ove Vlade, i u sadašnjem i prošlom mandatu. Podaci kako su Vukovarsko-srijemska i Požeško-slavonska županija od 406 regija unutar Europske unije regije s najvećim gubitkom stanovništva možda i najviše govore o tim promašenim politikama čije ćemo posljedice snositi u godinama koje su pred nama.

Neke procjene govore da će zbog ASK doći do dodatnog smanjenja proizvodnje, do 20 posto, znači više nećemo biti ni na sadašnjih 50 posto svojih potreba, već na 40 posto. Vidimo i da su prisutne još neke poteškoće s kojima se susreću svi u lancu proizvodnje i distribucije a na kraju krajeva ono što je najviše upitno je sama postavka hrvatskog sela. Znači, što hrvatsko selo znači hrvatskoj državi i kako dalje s ovakvim stanjem i ovakvim politikama? Jasno je da je besperspektivnost sveprisutna i da te politike pod hitno treba mijenjati.”

*Prijeđimo na vedrije teme… U Vukovaru se, kao i uostalom, zadnjih godina, naveliko gradi. Ceste, šetnice i biciklistički putevi, spomen obilježja, gospodarski objekti. Jeste li zadovoljni kojim tempom ide izgradnja u gradu?

“Tempo izgradnje infrastrukture i spomenutih sadržaja izuzetno je visok. Zadovoljan sam jer je na pragu maksimalnih kapaciteta koje slavonska građevinska operativa ima u ovom trenutku, sa svim problema koji su uključeni, od nedostatka radne snage, tehničkih kapaciteta, itd. Jedino s čime u jednom dijelu nisam zadovoljan jest gospodarska dinamika. Volio bih da je u značajno većoj mjeri prisutno otvaranje gospodarskih pogona, poglavito onih u proizvodnji. Ali, bez obzira na to, nema razloga za nezadovoljstvo jer su pokazatelji vrlo pozitivni. I u tom smislu, po svim tim parametrima, Vukovar raste i to me čini zadovoljnim.”

*Da ne ispadne da se samo gradi, u proteklom smo razdoblju mogli smo čitati i naslove kako “Vukovar misli zeleno”, počevši od sadnje drveća i ukrasnog bilja,  pošumljavanje Adice, gradnja solara. Kakvi su tu planovi, koliko će Vukovar (p)ostati “zelen” i u budućnosti?

“Definitivno će ostati. Od uređaja za pročišćavanje otpadnih voda, koji je završni dio projekta aglomeracije Vukovar vrijednog 360 milijuna kuna, do saniranja deponije i  proširivanja kapaciteta, provodimo niz projekata sa zelenim predznakom. Osim toga, odavno smo grad koji je maksimalno pokriven polupodzemnim kontejnerima za razvrstavanje otpada, a iznimno nas raduje što u ovim danima, dok pričamo, kraju privodimo projekt 12 fotonaponskih elektrana na javnim objektima u gradu.
Jednako tako u suradnji s norveškim partnerima intenzivno radimo na istraživanju i projektiranju geotermalnih potencijala na području grada Vukovara, a to nam je izuzetno velika nada za budućnost u mislu dobivanja zelenog grada i jeftine energije.

Foto: Grad Vukovar

 

Gradska poduzeća tu također rade odličan posao, i Tehnostan i Vodovod grada Vukovara davno su postavili solare, a i dalje ulažu u dobivanje energije od sunca. Velik broj natječaja na koje se javljamo, pa evo i ovaj zadnji putem kojeg smo dobili sadnju više od 3.000 sadnica, garant nam je da ćemo imati vrlo lijep i zeleni Vukovar s lijepim parkovnim površinama, perivojima, šetnicama…”

*Tijekom 2023. povećao se i broj radnih mjesta u samom gradu. Jeste li zadovoljni investicijama, kako biste s te strane ocijenili ovu godinu? 

“Bila je izuzetno dobra, nekih 6-7 godina bilježimo kontinuirani rast radnih mjesta, a ova godina je posebna po tome što smo dočekali jedan dodatni impuls, investiciju tvrtke Enikon Aerospace, u smislu proširenja proizvodnih kapaciteta, a samim time i radnih mjesta, kojih očekujemo za stotinjak više. Imali smo značajne investicije i u trgovačkom sektoru kroz trgovačke lance koji su došli u Grad Vukovar i tu smo jednako tako dodatno proširili ponudu i otvorili nova radna mjesta.

Foto: Grad Vukovar

Postojeće tvrtke i gospodarski subjekti su nakon grča uzrokovanog pandemijom i agresijom Rusije nad Ukrajinom nekako stabilizirati svoje poslovanje i pokazuju naznake proširivanja i jačanja pozicija na tržištu. Sve u svemu, pokazatelji su ohrabrujući, vrlo dobri i s optimizmom idemo u 2024. godinu.

*Ove godine je Vukovar vodeći u Hrvatskoj po ulaganjima u sport, u samom vrhu je po izdvajanju za obitelj i djecu. Koliko to govori o prioritetima Grada i usmjerenost na mlade? 

“Ono što je kruna svega je da smo proglašeni najboljim velikim gradom u Hrvatskoj upravo kategoriji demografije, ulaganja u mlade i socijalne politike. Uspjeh je veći ako istaknemo činjenicu da je obranjena titula od prošle godine.

Foto: Vanesa Pandzic / CROPIX

 

To je priznanje koje je dobiveno ne na temelju nekakvih subjektivnih promišljanja, osjećaja, nego na temelju egzaktnih proračunskih pokazatelja i to je, mislim, najbolji dokaz koliko Vukovar ulaže u mlade, od naših najmlađih i trenutka kad se rode, pa sve do kraja studentskih dana. A čak i nakon toga, kroz brigu o mladim obiteljima. Puno je tih mjera za nabrojiti na jednom mjestu, ali i rast broja djece u vrtićima, ali i ovakva priznanja koji redovito svjedočimo govore više od bilo kakvih statistika.”

Podijeli