Prva Memorijalno – humanitarna utrka Mario Madžar održana je u Vukovaru 16. listopada i to na godišnjicu smrti Maria, tada 29-godišnjaka koji je preminuo od ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći, tek tri dana nakon što se vjenčao s dugogodišnjom djevojkom, Andrejom Madžar. Sama Andreja teško je ozlijeđena, ali je to nije zaustavilo da prohoda bar utrku od 5 kilometara.
Inače, prvo mjesto na “1. Memorijalno – humanitarnoj utrci Mario Madžar”, u ženskoj konkurenciji na 5 kilometara, osvojila je Ana Martinović dok je u utrci na 10 kilometara najbolja bila Silvija Šimunović. U muškoj konkurenciji, u utrci na 5 kilometara, najbrži je bio Nikola Busić, a u utrci na 10 kilometara Marko Duvnjak.
Sva sredstva prikupljena utrkom idu najboljem studentu sportašu na Veleučilištu “Lavoslav Ružička” u Vukovaru po izboru stručnog vijeća veleučilišta. Na istom veleučilištu nekoć je studirao i Mario.
Došli iz svih krajeva
U utrci koja se trčala na 10 ili 5 kilometara sudjelovalo je 360 trkača, a kako nam je rekla Marijeva supruga Andreja, bilo je djece trkača, ali i onih nešto starijih. Posebno je, dodaje, bilo i to što u utrci nisu sudjelovali samo Vukovarci nego su se odazvali trkači iz čitave Hrvatske.
Svi oni uplatili su kotizaciju od 70 kuna u koju je uključena i cijena startnog paketa u kojem se nalazila majica, medalja, startni broj.
Kako nam priča Andreja, sve je započeo njihov vjenčani kum, Tin kojeg je i sam Mario uvukao u svijet sporta. Mario je naime tijekom djetinjstva bio veslač, zatim i košarkaš, a onda se počeo baviti i trčanjem. Uz sve to, bio je i časnik HVO-a pa su se utrci odazvali i kolege. Kako javlja tamošnji stožer civilne zaštite, u utrci je sudjelovalo i dvoje djelatnika Ravnateljstva civilne zaštite, Područni ured civilne zaštite Osijek, Služba civilne zaštite Vukovar.
Zapravo, čitav događaj bio je naveliko poduprt od lokalne zajednice. Među sponzorima događaja bio je tamošnji DVD, restorani, grad, Crveni križ, ali i Mažoretkinje Grada Vukovara čija je predsjednica upravo Andreja. Pojašnjava nam kako su neke djevojke volontirale na utrci, a neke su se okušale i u trčanju. “Mario je često putovao s nama kada smo nastupale pa smo čitavu tu priču nekako zaokružile”, rekla je.
Što se tiče same organizacije, Andreja navodi kako je za sve zaslužan vjenčani kum Tin. On je, govori, došao i na ideju za organizacijom, a tijekom priprema držao je sve konce u rukama. Ističe kako zbog svega toga nije bio u mogućnosti i otrčati utrku, ali će to vjerojatno kasnije učiniti virtualno.
Andreja nam govori kako je upravo Mario, kako smo ranije rekli, Tina uključio u trčanje. Dogovorili su se kako će trčati poslije vjenčanja, ali nažalost nikada nisu uspjeli zajedno učiniti. U posljednjih godinu dana od Marijeve smrti, Tin je otrčao dva polumaratona i maraton, a Mario je s druge strane, za života inače otrčao nekoliko polumaratona, a trčao je i u Zadru na utrci Wings for life i to dva puta.
U konačnici, kako nam govori Andreja, Tin je o utrci razmišljao od veljače, a sve ove mjesece proveo je u organizaciji. Iako je pomogla u prikupljanju volontera, Andreja navodi da je ona više bila neka vrsta podrške. Naposljetku, sudjelovala je i na dodjeli medalja, ali je i prohodala 5 kilometara. “Jedva to izdržala, ali motiv je bio jači”, govori nam pa tvrdi kako na svu sreću nije padala kiša, iako je bilo oblačno. Ističe i da je u nekom trenutku granulo i sunce, a sve je to u konačnici bio veliki dan za sve njih skupa, zaključuje.
Ističe i kako joj je velika želja da se utrka nastavi te da nastave stipendirati studente. “Nadamo se da će se utrka održavati svake godine, a nadam se da ću se dogodine skroz oporaviti kako bih i ja mogla trčati”, zaključuje dodajući kako joj ove godine to zdravstveno stanje nije dozvoljavalo.
