Gradska knjižnica Vukovar, zajedno s tri ogranka, a to su Borovo naselje, Lovas i Sotin, danas ima 4.587 članova, s fondom od 146.246 knjiga, govori nam Eleonora Đekić iz Ureda za programska događanja.
Ukupno je dvadeset zaposlenih koji se svakog dana trude za članove pripremiti različita programska događanja s književnicima i glazbenicima, predavanja i radionice koje nerijetko uključuju lokalne umjetnike.
“Jedini u Vukovarsko-srijemskoj županiji imamo odjel za mlade i američki kutak koji financira Veleposlanstvo Sjedinjenih Američkih Država u Hrvatskoj, a opremljen je raznim gadgetima, pa i 3D printerom”, rekla je predstojnica Ureda za programska događanja.
Ponosna je i na dobre veze koje stvaraju u zajednici i s veseljem rade na njezinom razvoju.
“Dobru suradnju vukovarska knjižnica ima sa školama i vrtićima jer njihov dječji program privlači učenike, a po brojnim manifestacijama prepoznati smo u lokalnoj zajednici. Trudimo se stvoriti i održati dobre veze”, zaključuje Đekić.
U zadnja tri mjeseca, govore nam iz knjižnice, su najčitaniji hrvatski autori Pavao Pavličić, Damir Karakaš, Marija Jurić Zagorka, Bekir Seranović, Hrvoje Šajković i Kristijan Novak.
Pavao Pavličić je poznati vukovarski književnik, rođen 16. kolovoza 1946. godine, a proslavili su ga kriminalistički romani za djecu i odrasle.
U rodnom je gradu završio osnovnu školu i gimnaziju, a 1969. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu je diplomirao komparativnu književnost i talijanski jezik.
Njegovi najpoznatiji romani su “Plava ruža”, “Stroj za maglu”, “Umjetni orao”, “Koraljna vrata”, “Slobodni pad” i “Kraj mandata”.
Uz navedene hrvatske autore, iz knjižnice su nam otkrili i koje strane naslove Vukovarci najviše čitaju.
Najpopularniji su “Male žene” Louise May Alcott”, “Jakovljeve ljestve” Ljudmile Ulicke, “Sedam sestara” Lucinde Rilay, “”Japanski ljubavnik” Isabel Allende i “Genijalna prijateljica” Elene Ferrante.
Gradska knjižnica Vukovar, prva javna knjižnica u Vukovaru, otvorena je 11. prosinca 1947. godine s početnim fondom od 1.116 knjiga.
S rastom knjižničnog fonda mijenjala je prostorije u kojima je djelovala, a u organizacijskom pogledu bila je tijekom vremena u sastavu različitih institucija. Samostalna ustanova postala je 1976. godine.