Na Vučedolu, u blizini današnjeg Vukovara, prije 5.000 godina smjestio se tada vjerojatno najveći grad u Europi. Za današnje pojmove imao je skromnih 2.000 stanovnika, no za to razdoblje radi se impresivnom broju.
“Za ono vrijeme to je bio megapolis“, otkriva nam arheolog Aleksandar Durman. Dakle, ‘Pariz, London ili New York onog doba’.
Stanovništvo je došlo iz Anadolske visoravni, bili su to prvi zemljoradnici koji su se širili s istoka prema sjeveru.
“Fascinantno je koliko je Vučedol bio dobro organiziran, da je tako dobro funkcionirao. Da biste vi s takvom populacijom mogli funkcionirati kao zajednica, morali ste biti jako dobro organizirani. A oni su to i bili, najviša razina civilizacije u Europi u tom času. Vučedolska kultura ne može se mjeriti s Egiptom ili Babilonom, ne gradi piramide i fascinantne građevine jer gradi od onoga što ovdje ima: kako ovdje nemate kamena, sve morate napraviti s drvetom i zemljom.”
No, njihove kuće bile su ‘luksuzne’ za to doba. Gradili su četverokutne, nadzemne objekte od drveta (kolaca i šiblja) koje je bilo oblijepljeno ilovačom. Zanimljivo, širina vrata u kućama bila je 80 centimetara, što je i današnji standard!? Kuće su imale ognjišta, žrtvenike, a zanimljivo, i svojevrsne podrume, zapravo jame u kojima se ostavljala hrana.
A kad smo hrane, postoji i tu jedna zanimljivost.
“Nikad nije nitko jeo toliko mesa kao Vučedolac. Nalazišta su prepuna životinjskih kostiju. Ni jedna kulture prije, ni poslije, nije toliko ostavila iza sebe”, ispričao nam je još jednu crticu Durman.
Vjeruje se da su Vučedolci bili prva kultura u kojoj je svaka osoba imala tanjur za posluživanje hrane. U ono vrijeme bilo je posve logično da svi jedu iz zajedničke posude. A koliko se za sada zna, izrađivali su čak 26 različitih posuda!
S obzirom da su na meniju imali velike količine mesa, posljedično su imali i dosta kože koju su koristili za odjeću i obuću. Na žalost, predmeti od kože nisu sačuvani, no prije 13 godina pronađen je kalup čizme, a na osnovi slika na keramičkim predmetima može se pretpostaviti kako su radili. Pa tako znamo da su imali (barem) četiri vrste obuće – od sandala do čizme!
A osim toga, radili su obuću za lijevu i desnu nogu, što je standard koji se dosegao tek u 20. stoljeću! Kako nam je Durman objasnio, u 19. stoljeću samo su vladari, princeze i vojska imali cipele koje su napravljene za lijevu i desnu nogu. Svi drugi imali su obuću koja je bila identična sve dok se, narodski rečeno, ne razgazi. Jedino nisu radili nakit. To ih nije previše zanimalo, zato se pretpostavlja da su bili skloniji tetovažama.
Možemo li ih još nahvaliti? Naravno! Iza Vučedolaca ostali su brojni tragovi keramike koju su ukrašavali crtežima.
“Sada vidimo da taj crtež ima neku simboliku. Kad gledate tu simboliku, da se na stotinama i tisućama predmeta ponavljaju isti uzorci, onda shvatite da je to svojevrsno slikovno pismo“, reći će Durman.
Očito je i da su poznavali vrijeme jer je u Vinkovcima pronađen i najstariji europski kalendar, o čemu ćemo također pisati.
A za kraj napomenut ćemo da su proizveli i prvu europsku broncu. Bili su izvrsni lijevači, a to ih je na kraju i ‘otjeralo’ iz ovih krajeva. Tražili su rudaču koje u Srijemu, dakako, nema pa ih je put odveo u 13 europskih država gdje možemo naći njihove tragove.
Fotografije: TZ Grada Vukovara