Križevčanin Zoran Homen, poznati slikar koji je u svojoj bogatoj karijeri napravio brojna sakralna remek-djela, 2020. godine naslikao je sliku koja je ušla u povijest. Slika naziva “Večera u Emausu” u franjevačkom samostanu u Vukovaru uništena je u Domovinskom ratu pa se ovaj križevački sakralni slikar odlučio napraviti njenu vjernu repliku. S obzirom da je slika dužine 5.5 metara, ona spada u najveće sakralne slike u Hrvatskoj.
Porazgovarali smo s gospodinom Homenom koji nam je otkrio kako je uopće došlo do toga da naslika sliku koja je nestala u pepelu Vukovara, ili je jednostavno završila u podurmu nekog agresora…
“Za sve je prvo zaslužan gvardijan fra Ivica Jagodić koji me nazvao i pitao bih li ja prihvatio naslikati tu sliku što bi bio zahtjevan pothvat. S obzirom da je slika nestala u Domovinskom ratu, ne zna se gdje je, nije bilo primjera kako je izgledala. Jedino što je postojalo bila je jedna mala sličica prikaza kako je izgledala“, započeo je s nama razgovor Zoran Homen.
Originalna slika datira iz 1756. godine
Slika je proporcija dužine 5,5 metara, a u najvećem dijelu doseže visinu od dva metra. To je čini najvećom među 50-ak slika sakralnog karaktera, oltarnih slika, portreta svetaca i blaženika, za crkve i samostane u cijeloj Hrvatskoj.
Replika je rađena točno prema kompoziciji slike iz davnog 18. stoljeća, točnije 1756. godine. Naslikao ju je barokni slikar Paulus Antonius Senser koji je radom bio vezan za Osijek i mađarski Pečuh, a rođen je u Osijeku.
Dok nam je poslao fotografiju za opremiti tekst, Homen nam je dodao i jednu zanimljivost. “Interesantan podatak je da je autor originala Senser rođen u Osijeku 1716. godine, dok sam ja također rođen u Osijeku, 1951.”, rekao je Homen.
Otvorio sam garažna vrata kako bi slika stala
U svakom slučaju – zanimljiva slučajnost, a ono što nije slučajnost, jesu talent, perfekcija i znanje koje je Homen stekao kroz svoju bogatu karijeru. To znanje i iskustvo, iskoristio je da naslika i ovakvo remek-djelo koje će nadamo se trajati stoljećima i da ga nikakav dušmanin nikada neće uništiti ili otuđiti kao što je to slučaj s originalom.
O kakvom se podvigu radi, dalje nam je pojasnio slikar Homen.
“Išao sam za varijantom da slijedimo kompoziciju slike iz 18. stoljeća u potpunosti. Bilo je najvažnije da tehnički bude perfektno jer su proporcije takve. Predložio sam majstorima čvršću podlogu da bi to sve izdržalo. Zatim je slika rađena iz 3 dijela. Kad je slika došla do mene, a transport je također bio težak, morao sam zalijepiti platno”, rekao je i opisao gdje je slikao famoznu sliku.
“Sve sam radio kod sebe doma u Križevcima u garaži. S obzirom na veličinu slike, radio sam kroz otvorena garažna vrata jer inače nije stala cijela. Što se tiče samog slikanja, trajalo je oko tri mjeseca i bilo je zahtjevno. Jedna zanimljiva anegdota se veže uz činjenicu da sam morao naslikati sliku na temelju malene fotografije koja je jedina ostala kao svjedok vremena. U kutu slike nalazi se mrak. Ništa. Pitao sam gvardijana, a šta ću ja sad s tim? Što se tu nalazi? Rekao mi je – a ništa! Naravno, tu se nešto nalazilo, ali se vjerojatno nije vidjelo zbog vremena koje je prošlo i činjenice da je sličica malena. Ipak, trebalo je to naslikati vjerodostojno”, rekao nam je Homen.
Diplomirao je – arheologiju
S obzirom da je sliku radio u tri dijela, opisao je što se na njima točno nalazi. “Na jednoj strani nalaze poslužitelji. U pozadini je Golgota, križevi. U sredini je stol s Isusom. Ovi iznad anđeli, to što piše sve sam morao sam napisati. Tako da je tu bilo dosta posla da sve bude vjerodostojno prikazano”, rekao je.
Homen je za taj podvig odabran zbog svojih prijašnjih uspjeha u sakralnom slikarstvu, kao i iskustvu u brojnim drugim područjima koja su ga učinila pravim velikanom hrvatske umjetnosti.
“Nakon što sam napravio sliku Sv. Marka Križevčanina u križevačkoj crkvi, došao sam na glas kao slikar koji je uspješan u sakralnoj umjetnosti. Poslije su uslijedile slike brojnih svetaca koje se nalaze po mnogim našim crkvama”, rekao nam je.
Homen je osim toga arheolog, a arheologiju je završio na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te je diplomirao kao profesor arheologije. 1978. se zaposlio u Gradskom muzeju Križevci gdje je kasnije postao ravnatelj, a upravo je u Križevcima cijenjen kao prava gradska ikona. Tome u prilog idu nagrada za životno djelo grada, kao i nagrada Koprivničko-križevačke županije. Dubok trag ostavio je u brojnim hrvatskim gradovima, a poznat je i u Dalmaciji gdje godinama ljetuje i provodi umirovljeničke dane. U malenom mjestu Betina na otoku Murteru, Homen godinama uživa u ribolovu, druženju i zabavljanju s lokalnim mještanima… Osim toga, Homen je i poznati “vic maher” te svojim šarmom i vicevima koje vadi iz rukava zabavlja sve oko sebe.
Podsjetnik vremena koje je nestalo u pepelu, a zatim uskrsnulo
Svašta taj čovjek ostavlja u amanet Hrvatima, a slikarstvo je ono što ga ispunjava. Slikarsko znanje, koje mu je ipak primarno u karijeri, upijao je od poznatih umjetnika i profesora Vilka Gliga, J. Poljana i Mladena Veža.
Svo to iskustvo vodilo ga je ka tome, opet slučajnosti radi ili ne, da upravo on bude taj koji će udariti temelj modernom, obnovljenom Vukovaru utkavši u sakralni pejzaž grada svoj pečat.
Slika “Večera u Emausu” osim što je vrhunsko remek-djelo hrvatske umjetnosti, ona je prikaz i podsjetnik jednog vremena koje je nestalo u pepelu, a zatim uskrsnulo. Replika “Večere u Emausu” možda po svojoj definiciji jest replika, ali je za Vukovarce i Vukovar ona vrijedna i važna kao original koji će cijeniti i čuvati. “Grad, to ste vi”, napisao je Siniša Glavašević dok su oko njega i Vukovaraca padale granate.
Među tim granatama, negdje u ruševinama, ili pak u nekom kamionu lopova, nalazila se i slika “Večera u Emausu”. Nju je oživio veliki umjetnik Zoran Homen. I kroz nju podsjeća na povijest, ali i budućnost. Grad to ste vi. A jedan važan djelić toga grada zauvijek će biti i ova slika.