Na velikom području Vukovara, opasanom ulicama Ljudevita Gaja, Samostanskom ulicom, Trgom hrvatskih branitelja i Ulicom Dr. Franje Tuđmana, ispod gusto naseljenog dijela grada, nalaze se ostaci masivne tvrđave koja datira od prvih dana osnivanja grada, pokazuje Rekonstrukcija tvrđave u fazama razvitka i lokaciji primijenjenoj na današnju situaciju, crtež ing. arch. A. Paunovića, kako navodi Brane Crlenjak u svojoj knjizi ’Razvitak vukovarskih ulica’.
Iako se priča o samoj tvrđavi, njen nastanak pa i položaj razlikuju od kartografa do kartografa i od dokumenta do dokumenta, Crlenjak za “najdragocjenije”, a time i najistinitije smatra one španjolskih kartografa iz vremena reokuperacije. Na njima je izrađen profil i tlocrt tvrđave, a prema njima, tvrđava se nekoć nalazila na brijegu.
“U profilnom nacrtu vidimo povučenu horizontalnu crtu kojom se određuje visina bregova. Prema tog crti ispred tvrđave je viši teren, a to je upravo područje katoličke crkve od koje se zemljište blago spušta prema Vuki. Neposredno ispred tvrđave je mala povišena polukružna zaravan ograđena palisadama. S nje se podiznim mostom preko jaružnoga dijela dolazilo u utvrđeni dio pred glavna tvrđavska vrata koja su bila na čeonoj strani jugoistočne kule. Ispred sjevernog obrambenog zida bio je put prema ulazu u tvrđavu koji je išao do podnožja palisada, a odatle su vodile stube, položajno u obliku slova L, do humka ispred ulaza na palisadama”, ističe Crlenjak.
Sama tvrđava pak imala je dva dijela, a dograđivala se ovisno o potrebama. Njenu građu činile su tri kule piramidalnih krovova, no najveća je bila ona četvrta, pačetvorinskog oblika, okrenuta prema sjeverozapadu.
“Njezin vanjski začelni zid počinjao je od današnje kuće broj 8 u Gajevoj ulici. U širini kule bili su i obrambeni zidovi koji se pružaju prema jugoistoku i idu crtom koju danas čini gabarit kuća s desne strane ulice. Zidovi završavaju kvadratičnom obrambenom kulom”, opisuje Crlenjak.
Veliku površinu zauzimala je tvrđava čiji je krajnji istočni zid bio na području današnje kuće broj 27 u Gajevoj ulici. Na toj strani nalazio se i sam ulaz.
Zanimljivo, osim brojnih karata, dio tvrđave pronađen je 1972. godine prilikom iskopa za postavljanje električnog kabela.
“Ispred kuće broj 27 u Gajevoj ulici, tridesetak centimetara ispod površine ceste naišlo se na zid debljine cca jedan metar. Prema načinu gradnje (lomljeni kameni i opeka vezani mortom u unutrašnjem dijelu), vidimo da pripada srednjem vijeku”, tvrdi Crlenjak.
Na temelju ovih nalaza, ali i podacima o kulama s te strane, autor zaključuje kako su tri kule spojene obrambenim zidovima zbog kojeg tvrđava zadobiva oblik položenog slova L. “Kraći krak okrenut je u pravcu jugozapad-sjevero-istok, a duži u pravcu sjeverozapad-jugoistok”, tvrdi.
Što se tiče samog rasporeda u tvrđavi, on je išao kako slijedi.
“Ulaz je bio na čelnom dijelu jugoistočne kule i prošavši kroz kulu, dolazilo se u izduženo dvorište u kojem su grade za stanovanje. Tu je navodno u vrijeme Turaka bila izgrađena džamija. U ravnoj crti, sučelice glavnom ulazu, bio je ulaz i u sjeverno-zapadnu pačetvorinsku kulu. Iz jugoistočne kule, lijevo od ulaza, vodio je prolaz između dvaju vanjskih obrambenih zidova u jugozapadnu kulu”, stoji u knjizi ’Razvitak vukovarskih ulica’.
No, dograđivana je tvrđava tijekom godina jer nakon što su zaprijetili Turci, dodani su novi zidovi i fortifikacije. “S dunavske strane uz sam rub brijega od desnog čelnog ugla jugoistočne kule koso prema sjeveru išao je obrambeni zid i gdje se zemljište proširuje, bio je okrugli bastion. Od te branič-kule vanjski obrambeni zid prati rub brijega i skreće prema jugu od sjevernog ugla pačetvorinaste kule. Uz tu kulu nadograđen je bastion nepravilna kvadratična oblika”, navodi Crlenjak.
Na tom bastionu nalazila se drvena konstrukcija, promatračnica ili “drvena lafeta lakog topa”, kako navodi autor.
Upravo zid tog bastiona danas još uvijek stoji u Vukovaru i to upravo onaj koji je graničio s nekadašnjom gostionicom Zvijezda, a prema posljednjim informacijama Školom učenika u privredi.
“Unutar tvrđave su iz dvorišta vodile stube kojima se silazilo u bastion uz sjeverozapadnu kulu. Između starih i novih obrambenih zidova izgrađeno je pet većih objekata. To su vjerojatno stambene vojničke prostorije (konak) jer se zbog opasnosti turske najezde povećava i tvrđavska posada”, zaključuje Crlenjak.
Kako su Turci na vlast došli bez borbe, izgled tvrđave nije se puno mijenjao. Iako, pokazuju dokumenti, izgrađena je ranije spomenuta džamija na kojoj se navodno nalazio sat, no Crlenjak ne vjeruje da je to bio slučaj.
Ipak, poznato je kako je tvrđava, prilikom bijega Turaka, zapaljena, te je njena unutrašnjost, ali i vanjština uništena. Vanjski zidovi od opeke ostali su samo na dvije strane, a na kartama iz tog vremena vide se ostaci jedne kule, “one čiji su temelji i danas potporni zidovi brijega uz Školu učenika u privredi (desni kraj bio je nekada gostionica Zvijezda) i kuća prema katoličkoj crkvi”, zaključuje autor.
No, nakon Turaka, u Vukovar dolaze Austrijanci koji zaključuju kako tvrđavu ne vrijedi obnavljati pa “opeku i građevne materijale raznose obližnji stanovnici za gradnju svojih domova, pa su spomenuti zidovi još ostatci srednjovjekovnoga grada”, zaključuje Crlenjak.