Ove godine proslavili smo 20. obljetnicu utakmice koju Vukovarci posebno pamte. Od 19. veljače 2000. prošlo je puno vremena i odigrano je puno nogometa, ali slike gostovanja zagrebačkog Dinama na Gradskom stadionu u Borovom Naselju ostaju u pamćenju svima koji su bili na utakmici.
Bilo je to gostovanje zagrebačkih Plavih s posebnim značajem. Pet dana prije susreta s Vukovarom 91, koji je tada bio prvoligaš, na Valentinovo 2000. vraćeno je Dinamovo ime, što je povuklo puno BBB-a iz različitih krajeva Hrvatske i iz susjednih zemalja da dođu na stadion u Borovom Naselju. Skupilo se oko 8.000 ljudi, a s obzirom na sve okolnosti, atmosfera na tribinama bila je baš vatrena.
Dinamovo gostovanje bilo bi veliko samo po sebi, povratak imena koje su navijači željeli samo je pojačalo stvar, a vrijedi dodati da je nastupila momčad puna iskusnih i tada tek dolazećih velikih nogometnih imena. Glavni je bio Robert Prosinečki, a tu su bili i Dražen Ladić, Igor Bišćan, Tomo Šokota, Mihael Mikić… I na klupi Marijan Vlak, čije su ime BBB-ovci tada redovito zazivali s tribina.
Utakmica je završena bez golova, što je bila velika stvar za domaći klub. Prisjećajući se što se dogodilo, tadašnji igrač Vukovaraca Siniša Sesar približio je utakmicu u razgovoru za Glas Slavonije u povodu ovogodišnje 20. obljetnice tog dvoboja.
‘Bila je to velika utakmica za nas igrače i za cijeli klub, u gradu se osjećalo da je pred nama nešto veliko. Od jutra je pristizao veliki broj navijača, a Dinamo je došao u najjačem sastavu. Tada su za Plave igrali Prosinečki, Mujčin, Cvitanović, Bišćan, Šokota, Ladić i još puno vrhunskih igrača. Na samom stadionu bilo je oko 8.000 gledatelja, ali ljudi su bili na svim mjestima oko stadiona s kojih su mogli pratiti utakmicu. Dinamo je dominirao, ali najveću priliku na utakmici smo imali mi preko Miroslava Bojka koji je u 90. minuti izašao pred Ladića, koji ga je srušio, ali sudac nije dosudio kazneni udarac s kojim smo mogli doći do pobjede’, ispričao je Sesar.
Igor Bišćan, danas izbornik mlade hrvatske reprezentacije, tada je bio 21-godišnjak s velikim potencijalom. Kao i svima u plavom dresu, i Bišćanu je utakmica protiv Vukovaraca bila posebna.
‘Veliki broj naših navijača krenuo je prema Vukovaru, osjećali smo da je utakmica imala puno veće značenje nego bi to inače imala. Stadion je bio krcat, emocije stvarno velike, no utakmica je bila isprekidana i što se nogometa tiče nije bila kvalitetna. Trudili smo se pobijediti kako bismo uljepšali sav taj doživljaj, ali nismo uspjeli. Međutim, na kraju nitko nije bio previše tužan zbog toga jer se ono najvažnije dogodilo izvan terena u uvertiri utakmice. Mislim da je rijetko tko uspio sačuvati dres, navijači su i na kraju ušli u teren, kao i tijekom utakmice više puta’, rekao je Bišćan za Glas Slavonije.
Utakmica u Vukovaru redovito se obilježava među BBB-ovcima s istoka Hrvatske, a 20. obljetnica bila je posebno svečana. Prisjećajući se povratka imena Dinamo, uljepšali su je malonogometaši Futsal Dinama dvobojem s igračima vukovarskog trećeligaša, a sav prihod bio je namijenjen lokalnoj školi nogometa Mali Vukovarac – što je zasigurno uljepšalo dan malim nogometašima s vukovarskog područja.