Mario Romoda mladi je hrvatski akademski slikar, rođen u Vukovaru 1987. godine. Ovaj nagrađivani slikar u fokus šire javnosti došao je prije četiri godine kada je predstavljena njegova serija radova i izložba pod nazivom “Promatrači” koja se bavila njegovim životom u Vukovaru i rekonstrukcijom djetinjstva koje je prekinuo rat. Mario je kao dijete, do 1991. godine, odrastao u Opatovcu kojeg je u progonstvu zamijenio Njivicama na otoku Krku. O njegovoj najranijoj dobi života svjedočile su samo stare fotografije do trenutka kada je odlučio u sliku pretočiti svoje emocije i djeliće sjećanja evocirane upravo tim obiteljskim fotografijama.
Na dan kad smo se čuli, Romoda je završavao svoju najnoviju sliku čiji je osnovni motiv tvornica Borovo u Vukovaru. Iznenadilo nas je to budući da mu Vukovar odnosno djetinjstvo nisu bili motiv od “Promatrača” iz 2016. godine iza kojih je Romoda održao niz samostalnih izložbi kroz koje je predstavljeno čak pet serija njegovih radova.
“‘Borovo’ je slika koja je nastala spontano iako u meni izaziva određene emocije. Od toga da je moj otac radio u tvornici, od toga da moja majka živi tamo trenutačno. Zapuštena infrastruktura je nostalgični potpis samog vremena kojeg još uvijek nismo izgubili. Tvornica Borovo je još u pogonu podsjećajući da nismo odustali te iako se nostalgija provlači kao bitni element same slike na njoj vidimo još nešto. To je pogled u novu budućnost koju moramo sami stvoriti jer upravo mi to možemo“, rekao nam je Romoda koji kao što smo već ranije rekli, posljednjih par godina slika nešto što motivima i stilom značajno odudara od serije “Promatrači”, ali izgleda da su prošlost, sadašnjost i budućnost zauvijek isprepletene, ma što god radili. Možda zato i sam Romoda kaže kako je najnoviji ciklus njegovih radova naziva “Pop Nostalgia”, nastavak “Promatrača” iz 2016. godine.
“‘Pop Nostalgia’ je moja nova serija radova u kojima se bavim poveznicom pop kulture i osobnih priča koje ne želim direktno predočiti kao jasnu poruku. Kroz razne elemente iz filmova i glazbe koje su ostavile na mene određeni trag pokušavam predočiti svoj osobni doživljaj neke određene emocije koja se događa trenutačno“, govori nam Romoda objašnjavajući kako je došlo do toga da naslika Borovo.
“‘Pop Nostalgia’ je nastavak na prethodnu seriju iz tog razloga jer provlačim osobni period koji se događa poslije mog djetinjstva. U tom periodu opsjednut sam pop kulturom te na mene utječu mnoge poznate ličnosti u to vrijeme. Glazba i film kao umjetničke forme s kojima sam se tada susretao oblikuju moj smisao za likovni potpis“, priča Romoda o svojim novim slikama na kojima su likovi brojnih poznatih ličnosti predstavljani u posebnom stilu, s distorzijom na licu, slično kao u “Promatračima”.
Zanimljivo je kako su se uz bok primjerice Lady Gage, Bruce Leeja, Arnolda Schwarzeneggera, Duška Lokina ili Jima Carryeja u Romodinom opusu pronašli i Josip Broz Tito te Nikola Tesla.
“Gledajući u širom kontekstu Tesla i Tito su dvije ličnosti koje se u ovom smislu kao dvije ikone koje su utjecale na naš životni prostor na način da su osigurali ono što je bilo bitno ljudima. Danas, industrijski pogon ima puno manje svojih resursa, ljudi ostaju bez posla i neprekidno uspoređuju život tada i sada. Kao neusporedivo bitne ikone, htio sam provjeriti reakcije ljudi na naslikane slike. Kroz već ispitani pop obojani svijet slikama sam htio dati prvenstveno likovnu vrijednost a ne uzdizanje u političkom smislu”, tumači nam Mario Romoda.
Ovaj mladi umjetnik sudjelovao je i u projektu znakovitog naziva “Horizont slobode” gdje je s nizom drugih umjetnika oslikavao prostore u kojima borave zatvorenici. Romoda je tada oslikao zid dvorišta Zatvorske bolnice u Zagrebu. Mjesto je to gdje zatvorenici provode svoje vrijeme na otvorenom, kako bi udahnuli malo svježeg zraka ili upili koju zraku sunca. Umjesto sivih zidova zatvorenici će sada gledati u djelo Maria Romode koji se posebno potrudio da im pritom ne bude dosadno. Svoj rad na zatvorskom zidu nazvao je “Neka druga šuma”, koji s obzirom na broj detalja djeluje kao slagalica. Čovjek bi mogao provesti puno vremena prije nego što uoči detalje, a Romoda nam kaže kako je upravo to bio i cilj. “Slagalice ili puzle su dijelovi koje sastavljamo. Na taj način publika može može predočiti i vizualizirati svoju osobnu podršku”, priča nam Romoda i nadodaje.
“Iznimno mi je drago da sam sudjelovao u projektu ‘Horizont slobode’ jer upravo zbog njega shvaćam koju bitnu ulogu ima umjetnost te kako ja kao umjetnik mogu iskoristiti svoj potpis u pozitivnom smjeru,. Ideja je bila otvoriti obzor sa mnoštvo detalja koji nisu na prvu uočljivi. Šetajući pokraj zida koji je širok 10 metara zatvorenici imaju priliku ‘tražiti’ gledajući. Motiv su šuma i njihovi stanovnici. U brlogu detalja ljudima ostavljamo prostor za osobno traženje te na taj način ih potičemo na stvaranje. Upravo zbog toga takvi projekti ostavljaju terapeutsku svrhu kao jedan neizostavno zanimljivi instrument koji nam može pomoći u mentalnom zdravlju“, objašnjava nam Romoda koliko je estetizacija prostora važna za svakodnevni život.
Mario je rođen u Vukovaru, živio je u Njivicama na Krku, a onda ga je umjetnički put odveo u Osijek gdje je završio Školu za primijenjenu umjetnost u Osijeku, a kao jedan od najboljih učenika upisao je i Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu gdje je i diplomirao, također kao jedan od najboljih studenata s nekoliko nagrada. U nekoliko je navrata rekao kako je bio dosta povučen kao dijete te da je uvijek nešto crtkarao. Nekoliko samostalnih izložbi bile su samo logičan slijed. Pitali smo ga kako izgleda biti umjetnik i što bi poručio nadolazećim naraštajima u Hrvatskoj kao čovjek koji uspješno živi od svog rada. “Pop Nostalgia” i “Promatrači” samo su dio njegovog rada kojeg možete pogledati ovdje.
“Pitanje koje često postavljam s razlogom i sam sebi. Kao umjetnik moraš naučiti biti sam jer je to okidač za produktivan rad. No za tu samoću također postoje potrebni uvjeti poput ateljea, materijala i ostalih popratnih materijala. Danas svijet pruža više vidljive produkcije, platformi i strategija koje mogu pomoći u razvoju no upravo zbog tih većih količina dostupnosti originalnost kod mnogih umjetnika pati. Mi smo svoj svijet oduvijek štitili i branili svojim talentom koji nije bio toliko prisutan u javnosti, poruka nekad ne bi bila vidljiva na prvu, danas je drugačije. Ponekad razmišljam kako bi se danas snašli stari majstori koji nisu previše eksponirali svoj rad. No da se vratim na egzistencijalni kontekst. U Hrvatskoj ne postoji previše mogućnosti za preživljavanje striktno od vlastite umjetnosti iako ja to zasad uspijevam. Prije sam mislio da je produkcija zaslužna tome no danas mislim da je neusporedivi bitan element “Istina” ona osobna i globalna i svakako hrabrost, jer u današnjem svijetu gdje se malo tko usudi misliti drugačije osuđeni smo na krdo koje će kad tad misliti isto.”