Malo mjesto pokraj Iloka, Šarengrad, prema posljednjom popisu stanovništva iz 2011. godine naseljava 528 stanovnika koji žive tipičnim životom, no to područje po mnogočemu je posebno. Naime, prema posljednjim istraživanjima, tamo su živjeli Avari, nekada jaka vojna sila koja je davne 581. godine bila jedini gospodar regije, kako ide priča.
No, nakon nekoliko gubitaka postaju pasivni, a ubrzo dolazi i do početka kraja avarske države. Povijesni podaci pokazuju kako je to počelo formiranjem raznolikoga etničkog štita protiv prijetnji na granicama kaganata krajem 7. i početkom 8. stoljeća, što je na kraju dovelo do sjedilačkoga načina života, definiranog bavljenjem stočarstvom i poljodjelstvom.
Specifičnim životom živjeli su Avari na području Šarengrada, pokazuju istraživanja nalazišta avarskog groblja koje je arheološki obrađeno kroz 2016., 2017. i 2019. godinu. Pronađeno je na strmom nagibu praporske visoravni iznad Dunava na istočnome rubu Šarengrada koje su i tijekom povijesti naseljavali narodi. Upravo o tome svjedoče nalazi prapovijesne, rimske i srednjovjekovne keramike.
No, nalazi grobova ovog naroda posebno su zanimljivi jer osim što pokazuju tradicije ukopa, nude i informacije o samom životu na šarengradskom području u razdoblju od 7. do 9. stoljeća.
Fizičke karakteristike Avara
Prema informacijama koje nam je proslijedila Andrea Rimpf, viša kustosica i voditeljica Arheološkog odjela Muzeja grada Iloka, od 46 individua čiji su ostaci pronađeni na avarskom groblju, pronađeno je 16 djece, 14 žena, 11 muškaraca i pet osoba neodredivoga spola. Posječna dob u trenutku smrti za odrasle individue iznosi 40,3 godine s tim da su žene živjele nešto duže u odnosu na muškarce (41,9 napram 37,3 godine). Analizom ostataka utvrđeno i kako je prosječna visina za odrasle žene iz Šarengrada koje su tamo boravile u 6. i 7. stoljeću, iznosi 155,5 cm te 167,1 cm za muškarce.
Živjeli su, kako se čini, tadašnji stanovnici Šarengrada u djelomično pravokutnim ukopanim nastambama s kamenim ili glinenim pećima ili pak otvorenim jamama za vatrišta
u sredini kuće.
“Ovakvi su sustavi kuhanja/grijanja, pogotovo otvorena vatrišta, uzrokovali velike količine dima koji je, u slučajevima produljene izravne izloženosti, mogao rezultirati bolestima dišnih puteva kao što je sinusitis”, stoji u Rezultatima zaštitnih istraživanja kasnoavarodobnog groblja Šarengrad – Klopare iz 2017. godine.
I zaista, kako su pokazali rezultati, bolovali su tadašnji stanovnici ovog područja od sinusitisa koji se dovodi u vezu s izlaganjima prašini tijekom žetve, dima iz zatvorenih/otvorenih vatrišta i/ili boravka u hladnim i vlažnim nastambama.
Osim sinusitisa, kod starih Šarengrađana evidentirane su i značajne tjelesne frakture pa je tako na kosturu mlađeg muškarca prisutna zaživotna fraktura desne ključne kosti s remodeliranim kalusom koja je rezultirala skraćenjem ključne kosti. S druge strane, bile su tu i frakture prsnog kralješka, ali i frakture distalne dijafize desne lisne kosti
koja je rezultirala sraštanjem s goljeničnom kosti te zarasle frakture prvih članaka desnoga stopala. No, prema svemu sudeći, frakture su najčešće uzrokovane padom na rame ili su rezultat pada na ispruženu ruku kakvi nastaju prilikom recimo pada s konja. U konačnici, ozljede se najčešće vezuju uz nesretne slučajeve što govori o Avarima kao miroljubivom narodu koji nije bio sklon namjernom nasilju.
Ipak, pokazale su analize nalazišta, većina osoba bila je lošega zdravlja tijekom djetinjstva uzrokovanog čestim epizodama fiziološkoga stresa što je imalo vrlo negativan učinak na njihov imunološki sustav. “Ove epizode fiziološkoga stresa mogle su biti prouzročene sinergističkim učinkom različitih bioloških i sociokulturnih faktora kao što su neadekvatna ishrana, razne bolesti, anemija, nedostatak vitamina C te drugih utjecaja”, stoji u Rezultatima. Stoga ne čudi i relativno visoka stopa smrtnosti djece u ovim društvima.
Tomu u korist ide i zaključak o prehrani Avara. Oni su, pokazuju rezultati, pojačano konzumirali ugljikohidrate, a živjeli su načinom života temeljenom na poljoprivredi i uzgoju žitarica kakav je proso. Njihov život većinom je bio sjedilačke prirode što nije doprinijelo dugoročnom životnom vijeku.
U svakom slučaju, nalazi avarskih groblja dali su iznimne podatke o ovoj zajednici, a budući da su pokapani u nošnjama koje su bile ukrašene nakitom, i ta stavka daje nam jednu sliku Avara. Ukrašavali su se tako jednostavnim željeznim, četvrtastim pređicama te brončanim okovima pojasnih garnitura. Na groblju je zabilježen i nešto stariji tip pojasne garniture s četvrtastim okovima od rezanoga brončanog lima i lijevanim jezičcima koji datiraju u prvu četvrtinu 8. stoljeća, navodi se u Rezultatima.
Također, od nakita je najviše pronađeno staklenih perli ogrlica, najzastupljeniji su tipovi malih smeđih okruglih perli tipa proso i tamnijih perli tipa zrna dinje -„melonenkern“, a po prvi puta se pojavljuje i poludrago kamenje. Tu su dakako i naušnice, uglavnom brončane s ovalnim karikama i privjeskom od staklenih perli, zatim s okruglim karikama i privjeskom bikoničnih šupljih metalnih perli te jednostavne okrugle karičice.
“Posebnu zanimljivost predstavljaju nalazi brončanih i srebrnih lunulastih naušnica sa zvjezdolikim privjeskom”, tvrde.
Pronađena su i dva brončana prstena.
Vojna oprema
U duboko kopanim grobovima, većim rakama, pokapani su zajedno konj i njegov vlasnik. Takav način ukopa označavao je visokorangiranog vojnika koji je pritom ukopan sa svojim oružjem. Tako su alati ovih vojnika bili željezni palaši, željezna koplja te željezne sjekire. Naoružanju pripadaju i nalazi nekoliko željeznih strelica, a pokapani su Avari i sa svakodnevnim predmetima poput željeznih noževa i keramičkih bikoničnih pršljenova za vreteno.
S druge strane, konjskoj opremi pripadaju nalazi željeznih žvala, zatim željezni stremeni te željezne kopče sedla.
U konačnici, svi grobovi pronađeni su u 8 redaka, u surduku kojim je nekada tekao potok Smrdan.
“Svi istraženi grobovi predstavljaju kosturne ukope u kojima su individue ležale na leđima u ispruženome položaju i s rukama uz tijelo. Pokojnici su ukapani u duboke jame orijentacije zapad – istok s glavom prema zapadnoj strani groba, a tijela su vjerojatno zamatana u mrtvački pokrov. Nekoliko ostataka drva potvrđuje korištenje lijesova”, pokazuju Rezultati.
Na nalazištu je dokumentirano sedam ukopa s ostacima konja i konjanika zajedno s konjskom opremom, a većina ukopa sadržavala je priloge poput predmeta iz svakodnevnoga života, nakit, ali i keramičke posude i životinjske kosti, time ukazujući na postojanje pogrebnoga rituala.
Jedan od njih i ukapanje je životinja s vlasnicima. “Posebnu zanimljivost predstavljaju ukopi najvjerojatnije psa položenoga oko 1 metra iznad pokojnika, pri čemu su u istraživanjima provedenim 2017. godine dokumentirana tri takva ukopa. Riječ je o običaju koji je poznat u kasnoavarodobnome društvu, no ne tako često, tvrde u rezultatima.
U jednom grobu pronađeni su i ostaci manje životinje, najvjerojatnije ptice, koji su se nalazili uz lubanju pokojnika, a uočen je i veći broj sjemenki smještenih kod glave pokojnika koji govore o pokapanju s cvijećem, no dodatne analize potvrdit će točno o kojoj se biljci/biljkama točno radi.
U posljednjim počivalištima pronađene su i vrijedne, očuvane keramičke posude. Rukom rađeni i na sporom kolu dorađeni lonci, okruglog oblika s ručkicom. Pronađena je i jedna posuda od tzv. žute keramike.
Naposljetku, većina grobova ukopana je iznimno duboko, i do 3 metra relativne dubine, dok su dječji grobovi ukopani pliće te su stoga i slabije sačuvani. No, da zaokružimo priču, slične analize avarskog društva provedene su na još tri hrvatska područja, u nalazištima u Nuštru, Privlaci i Stari Jankovcima, no Avari su ostavili vrlo bogatu arheološku ostavštinu u Srednjoj Europi, na području današnje Mađarske, no i u Austriji, Rumunjskoj, Srbiji i Slovačkoj.
Prema novijim istraživanjima, ukupno je registrirano preko 2000 avarodobnih nalazišta s više od 60000 ukopa, no svako od njih pruža drugačije, za to područje karakteristične detalje života, a ovo u Šarengradu svakako je tom razdoblju dalo značajan kontekst.
