Prije točno tri stoljeća, 1723. godine, vukovarski su franjevci počeli graditi Crkvu sv. Filipa i Jakova i samostanski kompleks koji će po širini i cjelovitosti baštine postati jedan od najvrjednijih spomeničkih sklopova kontinentalne Hrvatske, ali i duhovno i identitetsko središte grada. Svježe obnovljen, Franjevački muzej je danas pravi dragulj kulturne ponude Vukovara, koji posjetiteljima osim bogatog umjetničkog blaga nudi i dramatičnu priču o njegovoj turbulentnoj povijesti.
Crkva sv. Filipa i Jakova, nadaleko prepoznatljiva u veduti suvremenog grada na Dunavu, dovršena je i prvi put blagoslovljena 1732. godine. Stoljeće i pol kasnije, 1896.-97., crkva je proširena iz jednobrodne u trobrodnu građevinu dugu 58 metara. Crkveno-samostanski kompleks u Domovinskom ratu je teško stradao; u jeku napada na Vukovar na nj je bačeno više od 3000 raznih granata i projektila, a crkva je ostala trn u oku okupatorima i nakon mirne reintegracije, kad su je naumili sravniti sa zemljom izbušivši 22 rupe za eksploziv u njenim zidovima i potpornim stupovima.
Destrukcijski podvig je u posljednji trenutak uspio zaustaviti američki general J. P. Klein poslavši UN-ove trupe u crkvu kako bi spriječio daljnje razaranje. Uspomene na ovu mračnu epizodu i danas su posvuda u crkvi: nerestaurirani dijelovi oltara Gospe Žalosne, križa ranjenog Isusa i rupe u stupu crkve u koju je trebao biti ubačen eksploziv podsjetnik su na silovitu mržnju koja je devedesetih bila uperena u ovu impozantnu građevinu.
Nakon obnove Franjevačkog muzeja Vukovar i otvorenja stalnog muzejskog postava, stoljetna priča o neuništivoj snazi vjere nastavlja se u mnogo pozitivnijem duhu: kompleks na Dunavu danas je jedna od ključnih točaka na mapi turističke i kulturne ponude, i to ne samo Vukovara nego i cijele
kontinentalne Hrvatske. Ambiciozna obnova kompleksa stajala je 15,5 milijuna kuna, sufinancirana je iz Europskog fonda za regionalni razvoj i Fonda za obnovu i razvoj Grada Vukovara, a proveden u suradnji Franjevačkog samostana Vukovar, Gradskog muzeja Vukovar, Turističke zajednice Grada
Vukovara te Gradom Vukovarom i Vukovarsko-srijemskom županijom.
Na nekoliko etaža muzeja predstavljena je, u arhitektonski promišljenom postavu Radionice arhitekture i Vanje Ilić, bogata riznica s vrijednim umjetničkim blagom koje su vukovarski franjevci sakupljali od ranog 18. stoljeća: galerija slika starih majstora, knjižnica raritetnih knjiga, a posjetiteljima je omogućen posjet crkvi, kripti, zvoniku i klaustru, novoj knjižnici s čitaonicom te ostalim sadržajima poput vinoteke i suvenirnice uključujući i vanjski prostor u kojem se nalazi pastoralni centar sv. Bono i šetnica s predivnim pogledom na Dunav.
“Postav počinje na vanjskom ulazu ispred kojeg su postamenti za oštećena crkvena zvona i osnovne informacije koje posjetitelja uvode u priču o Muzeju. Ranije već ostakljeni trijem klaustra je izložbeni prostor postava formiranog tako da se izložba sagledava i iz vanjskog i unutarnjeg prostora. Oratorij povezan s crkvom ujedno otvara vizuru na Vodotoranj, zlatni zastor čini podlogu za eksponate koji ‘lebde’ na njemu, a tu je i riznica s kaležima i misnim ruhom te asketski oblikovana vinoteka”, ističu u muzeju koji je samo u prvog godini nakon obnove posjetilo impresivnih 35 tisuća posjetitelja.
Osobito je dojmljiva bogata kolekcija raspela u svim veličinama. Gvardijan Ivica Jagodić bio je uključen u sve faze obnove kompleksa i govori o nastanku tog dijela postava.
“Zid križeva, koji predstavlja simboliku empatije cijele Hrvatske u doba kad je Vukovar patio. Nije patio samo jedan grad, patila je cijela domovina. Sasvim spontano ljudi, iz mjesta iz kojih su nam dolazili, donosili su svoje križeve, i onda smo došli na ideju sve to spojiti u jedan zid križeva”, pojašnjava fra Ivica Jagodić suosjećanje ostatka Hrvatske s Vukovarom. Izvor i nadahnuće iznimno vrijednog sakralnog blaga vukovarskih franjevaca bio je u Euharistiji koja je vrhunac kršćanskoga života. O tome svjedoče sačuvani misali, ali i vrlo vrijedno knjižno blago, danas katalogizirano i digitalizirano.
“Sakralno blago također čine vrijedni kaleži, pokaznice i relikvijari, misno ruho i oltarne slike, koje su Vukovarce poticale na vjeru i pobožnost prema svetim osobama. Istaknutu ulogu u kulturnom i vjerskom životu imao je i jedan od zaštitnika Vukovara, sveti Bono, dokaz čega su oltar u crkvi te posebno mjesto u muzejskom postavu”, objašnjava fra Ivica Jagodić.
Tijekom okupacije Vukovara, franjevci su odlučili ne napuštati puk, bez obzira na sve. Htjeli su su svojom nazočnošću dati svima podršku i blagoslov. No, cijena koju su za to platili bila je visoka.
“Mnogi su franjevci nakon pada grada završili u logorima. Bili su to fra Branimir Kosec, fra Slavko Antunović, fra Ivan Mikić i fra Ante Perković. Fra Martina Ostrognaja pustili su zbog starosti, a fra Smiljan Berišić na čudesan je način s bolesnicima iz bolnice u autobusu uspio izaći iz Vukovara. Branimira, Ivana i Antu pustili su iz logora u prosincu 1991., a Slavka tek 16. siječnja 1992. godine”, govori fra Ivica.
Možda i najvažnije poglavlje u novijoj povijesti franjevačkog kompleksa ispisao je fra Marko Kurolt svojim hrabrim pothvatom spašavanja umjetničkog blaga koje je danas izloženo u muzeju. U prosincu 1991. godine njegovim su zalaganjem vrijedne umjetnine i bogata knjiška građa iznesene iz Vukovara i smještene u Franjevački samostan u Zemunu. Fra Ivica Jagodić objašnjava kako mu je to pošlo za rukom 12. prosinca 1991. godine.
“Fra Marko je bio izrazito vješt u komunikaciji, vrlo snalažljiv i mudar. Koliko god netko bio neprijatelj, on je njega učinio svojim prijateljem. Znao je u takvim situacijama predstaviti što je najbolje za čovjeka. Uvjerio je generala i vojnike da će ovim činom napraviti životno djelo jer se u tim knjigama i ostalim umjetninama nalazila povijest od nekoliko stoljeća. Čak ih je i nakon te akcije “natjerao” da se pomole s njim. To sve govori o njegovoj moćnoj osobnosti”, risjeća se fra Ivica Jagodić kako je spašena povijest Vukovara.
Nakon opetovanog apeliranja na izvjesnog generala JNA da mu dopusti da iz gotovo potpuno uništenog samostana spasi što se spasiti da, fra Marko Kurolt dobio je na raspolaganje nekoliko vozila i vojnika koji su mu pomogli ugurati u njih sve što se moglo. Dio spašene građe pohranjen je u franjevački samostan u Zemunu, a dio je premješten u Pokrajinski zavod za zaštitu spomenika kulture u Novom Sadu. Na kraju je, nakon rata, a zatim 2004. godine, sporazumom između Hrvatske i Srbije, u Vukovar vraćen i preostali vrijedni inventar. U realizaciji ovog sporazuma glavnu je ulogu vodila Branka Šulc iz Ministarstva kulture RH, nakon čega je posao sustavnog prikupljanja, valorizacije, čuvanja i prezentacije muzejske građe preuzeo Gradski muzej Vukovar i gospođa Vilma Vidović, dok su se u postavljanju muzejske koncepcije istaknuli Ruža Marić i Zoran Leskovac.
Zanimljiv dio postava predstavlja samostanska riznica s vrijednom zbirkom liturgijskog posuđa i relikvija od kojih neke datiraju iz 16. stoljeća, poput kaleža koji su ujedno vrijedne rukotvorine poznatih majstora iz Venecije, Rima, Beča… Tu je i galerija slika poznatih slikara iz proteklih nekoliko stoljeća, a na kraju i samostanska knjižnica, u kojoj je smješteno oko 14.000 naslova, spašenih zahvaljujući fra Marku Kurlotu. Knjižnica pripada i među najvrednije stare knjižnice u Hrvatskoj. Većina knjiga restaurirana je i zaštićena staklom, tu valja izdvojiti radove poput vrijednih inkunabula, rijetke knjige pisane do 1600. te knjige poznatih hrvatskih pisaca iz vremena do 1850. godine.
Impresivan je pogled s vidikovca koji se nalazi u tornju crkve, dok u večernjim satima posebno do izražaja dolazi novopostavljeni osvjetljeni kenotaf (popis vukovarskih žrtava) u samostanskom dvorištu.
Približavanje najnovijeg vukovarskog muzeja publici nastavilo se zimus kroz program Noći muzeja. Neobična je spoznaja da je prostor kripte ispod crkve sv. Filipa i Jakova, kojim posjetitelji danas mogu slobodno prolaziti i kulturno se (i duhovno) uzdizati, za vrijeme okupacije Vukovara bilo podzemno
sklonište u kojem su se skrivali franjevci i časne sestre.
– Građani danas mogu slobodno se prošetati svim hodnicima, pa čak i popeti se na vrh tornja crkve, odnosno vidikovac, odakle se prostire prekrasan pogled na Vukovar – priča fra Ivica, čije su zasluge u projektu integracije kulturne i povijesne baštine franjevačkog kompleksa u turističku ponudu grada
Vukovara goleme. U rujnu mu je, pred odlazak u drugu župu, na tome odao zahvalnost i gradonačelnik Penava, ugostivši ga na svečanom primanju u poglavarstvu.