18. i 19. veljače 2015. godine povijesni su sa sportskog aspekta dani za grad heroj. U Vukovaru se u ta dva dana slila krema hrvatske košarke, sve ono najbolje što je taj naš sport ponudio u tom trenutku našlo se u gradu na istoku Hrvatske, simbolu stradanja i patnje za slobodu Hrvatske te jeseni 1991. godine.
Povod je bila završnica Kupa Krešimira koju je Cedevita kao domaćin odlučila igrati baš u Vukovaru kao svoj poklon gradu heroju. U tom povijesnom Final fouru Kupa Krešimira Ćosića zaigrali su uz Cedevitu, Zadar, Kvarner i zagrebačka Cibona. Na ovu ideju je došao Cedevitin tadašnji predsjednik Mladen Veber, a realizirao ju je u najvećoj mjeri klupski direktor Krešimir Novosel. ‘Ovo je dokaz da košarku moramo odvesti tamo gdje je ona spektakl. Kada bi Vukovar za to imao uvjete, mi bismo ovdje odigrali i koju našu europsku utakmicu’, izjavio je glavni čovjek Cedevite i glavni investitor Emil Tedeschi.
Vukovarci su kao uostalom i svi Slavonci raširenih ruku i otvorena srca dočekali sportaše u svom gradu, tribine su bile ispunjenje, Vukovar je doživio pravi spektakl i radost loptanja pod obručima. Predstavnike klubova završnog turnira, kao i predstavnike HKS-a primio je i gradonačelnik Vukovara Ivan Penava, a nakon prijema sudionici su odati počast za sve žrtve vukovarske tragedije i stradanja polaganjem vijenaca na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata.
‘Nama je važna svaka gesta, i u simboličnom i svakom drugom smislu, koja doprinosi boljem ozračju života u Vukovaru i u prvi plan stavlja ono čega je Vukovar simbol za cijelu Hrvatsku’, kazao je vukovarski gradonačelnik Ivan Penava na službenom prijemu.
Prva je finale izborila Cedevita laganom pobjedom nad Kvarnerom. Cedevita je rutinski odradila posao protiv Kvarnera pobjedom 104:68. Za riječki sastav je već sam plasman na završnicu Kupa bio najveći uspjeh. Kvarner je tek u prvoj četvrtini uspijevao parirati daleko jačem suparniku. U preostale tri dionice momčad Jasmina Repeše je ubacila u brzinu više otklonivši sve dvojbe oko pitanja pobjednika. Cedevita je na poluvremenu imala plus deset (41:31), u trećoj četvrtini je prednost porasla na 22 koša (72:50), a u posljednjih deset minuta na plus 36 razlike. Dok je drugo polufinale ponudila pravu dramu i neizvjesnost. Igrao se veliki košarkaški derbi između Zadra i Cibone.
Cibona je dobila prvu četvrtinu 21:19, a na otvaranju druge četvrtine povela s osam koševa razlike (29:21). Zadar se vratio u susret i do kraja poluvremena okrenuo je rezultat u svoju korist (42:39). U trećoj četvrtini Zadrani su došli do prednosti od 13 koševa (56:43), Cibona je do kraja četvrtine uspjela smanjiti (56:63), a u prvim minutama zadnje četvrtine i povesti s tri koša viška (67:64). Zadar se nije pokolebao nego je uzvratio serijom 7-0 i ponovno došao u prednost (71:67). Na ulasku u zadnju minutu Zadar je imao šest koševa viška (77:71) što se na koncu pokazalo nedostižnim za Cibonu i Zadar je izborio svoje tada 12 finale kupa Krešimira Ćosića.
A samo finale – odigrano pred 2.600 gledatelja – ponudilo je sve ono što sport i nudi, preokrete neizvjesnost i dramatičnu završnicu. Zadar je dominirao u prvom poluvremenu i sredinom druge četvrtine imao je i 19 koševa razlike (44:25). No unatoč tome sve se promijenilo u drugom poluvremenu. Cedevita sve okreće i sedam minuta prije dolaze u prednost od devet poena. Međutim, ni Zadrani se nisu predavali pa u se u zadnju minutu ušlo s 82:81 za ‘Vitamine’. Nakon neiskorištenih napada Zadra i Cedevite, trener Ante Nazor je uzeo time-out nakon kojeg Zadrani dolaze u priliku preći u vodstvo. Iz iduće akcije Josip Sobin dobiva dva slobodna bacanja, no iskoristio je tek jedno i u sam finiš ulazi se s potpunim izjednačenjem(82:82). Tada na scenu stupa Nemanja Gordić koji tricom (a kasnije i bacanjem) donosi Zagrepčanima pobjedu za konačnih 86:82. Bio je to treći kup Krešimira Ćosića za ‘Tedeschijev klub’. Pobjednički pokal tada je kao kapetan Cedevite podignuo hrvatski reprezentativac Roko- Leni Ukić. Događaj od prije pet godina u gradu heroju i danas se pamti a na njega bi, kako je rekla Ljerka Ćosić, supruga velikog Kreše, i on bio izrazito ponosan.