Tamburaški sastav „Allegro“ prije desetak godina osnovali su Dario Hegeduš i Juraj Elez te je sačinjen od članova HKGD “Dunav“ Vukovar, koji zajedno u društvu sviraju već duže vrijeme u sklopu orkestra i tamburaške sekcije koja prati folklor i zbor. Sastav trenutno čine: Dario Hegeduš (prim), Juraj Elez (kontra), Antonio Okreša (basprim), Anton Džaja (basprim) i Dalibor Kristian Vukas (bas).
Iako na tamburaškoj sceni postoje relativno kratko vrijeme, momci su već ostvarili brojne zapažene nastupe diljem Lijepe Naše, ali i izvan zemlje. Živjeti život tamburaša, njegovati dugu tradiciju, uživati u stvaralaštvu, inspiraciji, druženjima i putovanjima, recept je uspjeha popularnog sastava o kojem
govori Dario Hegeduš.
*Jeste li zadovoljni današnjom tamburaškom scenom u Vukovaru, koliko su vukovarski tamburaši na glasu?
Moram biti zadovoljan jer 80% tamburaške scene Vukovara držimo mi, članovi orkestra i TS Allegra te kolege iz TS Bećarski inat, a uz našu vjernu publiku vjerujem da su tamburaši na dobrom glasu, iako nekad pomislim da nas ima više koji sviramo tamburu nego koji samo slušaju.
*Tamburaški sastav Allegro postoji gotovo deset godina, no tome su prethodile godine i godine rada, edukacije i usavršavanja svakog člana zasebno. Što je presudilo osnivanju Allegra?
Želja za sviranjem u sastavu je uvijek postojala kod Juraja i mene, koji smo od malih nogu, preko 20 godina s tamburom u rukama, ali nije bilo puno mladih tamburaša s istim entuzijazmom pa imamo kolegu koji svira tamburu dugo koliko postoji i sastav. Krenuli smo od nule, jer nitko nikad nije ozbiljnije svirao u nekom sastavu. Prve svatove odsvirali smo s 30 pjesama na repertoaru, i ponavljali isti repertoar cijelu večer.
*Koliku je ulogu u tome odigralo Hrvatsko kulturno-glazbeno društvo “Dunav”, koje i povezuje sve članove vašeg sastava?
Veliku ulogu, jer smo svih 10 godina i članovi orkestra i tamburaške sekcije koja prati folklor. Dunav nas je okupio, kroz Dunav i putovanja su nas ljudi upoznali ali vjerujem da smo malo i motivirali mlađe tamburaše da se priključe orkestru koji danas okuplja oko 25 članova.
*Već s prvom autorskom pjesmom “Švaler” istaknuli ste se među tamburaškim sastavima, ubrzo je uslijedila nagrada stručnog žirija za najbolje debitante na Festivalu bunjevački’ pisama u Subotici, ubrzo nakon toga potpisali se ugovor s Croatia Recordsom. Kada ste osnivali sastav, jeste li stremili takvom uspjehu?
Nismo prvenstveno težili nekom uspjehu jer tamburaška scena je krcata odličnim tamburaškim sastavima u svim žanrovima i verzijama, ali svakako volimo raditi temeljito i kako treba, nismo se gurali previše s autorskim pjesmama, više su festivali na kojima smo se htjeli predstaviti izvukli to iz nas.
*Od kuda crpite inspiraciju?
Kad sviraš 20 godina u HKGD Dunav, sigurno te to izgradi kao čovjeka na svoj način te na jedan način i odgoji, tako da inspiracija je više u želji za napredovanjem, očuvanjem svega što smo do sada napravili ali i motivacija kroz druženja, putovanja, upoznavanje… Kao sastavu, inspiracija su nam neki
stariji i iskusniji tamburaški sastavi koji svojim radom inspiriraju sve nas, ali svakako i brojna putovanja i svirke te radost koju dobiješ od ljudi kao rezultat za svoj rad.
*Biti član tamburaškog sastava je i način života. Koliko vama u životu znači vaša glazba, biste li se mogli zamisliti da radite nešto drugo?
Mogao bi se zamisliti da radim nešto drugo, ali ne znam jel bi bio ispunjen. Cijela obitelj je u glazbi, supruga je voditeljica dječjeg folklora, sestra doktorira klavir, brat je tamburaš i folkloraš, tata je voditelj folklora, mama brine o nošnji i bivša je folklorašica i gotovo cijela naša komunikacija je vezana uz folklor, tamburu i općenito glazbu, tako da mi stvarno živimo za to.
*Što je najljepše što vam je donio život glazbenika tradicionalne hrvatske glazbe?
Osim puno poznanstava i prijateljstva, tu su putovanja. S tamburom u rukama smo putovali od Kine do Amerike i sklopili prijateljstva za cijeli život.
*A što vam možda teže pada, putovanja?
Manjak vremena koje provodim s obitelji, pogotovo sad kad imamo dijete, jer bavljenjem ovim „hobijem“ uz zaposlenje zahtjeva svakodnevne probe, česte nastupe, svirke i sl.
*Iako postojite relativno kratko, iza vas su brojni nastupi, festivali, što u zemlji, što u inozemstvu. Koje nastupe posebno pamtite?
U ovih gotovo 10 godina, svirali smo na preko 400 različitih lokacija (označavamo na karti), s tim da brojne svirke tradicionalno sviramo svake godine na istim lokacijama; a najviše pamtimo ovogodišnje putovanje u Chicago kod naših Hrvata.
*Kada se nađete u situaciji da ispunjavate glazbene želje, postoji li ipak neka glazba koju “tambura ne trpi”?
Naravno da postoji, ali to je više do stava tamburaškog sastava, ne uvođenjem dodatnih instrumenata vjerujem da pokazujemo koji repertoar preferiramo.
*Primate li nove članove i koje bi to vještine morao posjedovati novi član da se “probije” u vaše redove?
U sastav ne primamo nove članove, svoju ulogu svih 10 godina čvrsto drže Juraj, Dalibor, Antonio i Dario a od prošle godine nam se pridružio i Anton u stalni postav iako su iza njega brojne svirke s nama tijekom proteklih godina.
*Koji su vam planovi za budućnost, postoji li neka posebna želja?
Želja i plan nam je svakako izdavanje albuma ali i realizacija brojnih putovanja koja nam se nude.