Vladimir Balić poznato je ime hrvatskog nogometa, vratar koji je ljubiteljima hrvatskog nogometa ostao u sjećanju ponajviše kao čuvar mreže splitskog Hajduka. Sigurno se pitate zašto on u priči o Vukovaru? Pa krenut ćemo kronološkim redom. Balić se rodio u Vinkovcima 29. rujna 1970. ali je od rođenja živio u nedalekom Nuštru. Tu je proveo djetinjstvo i krenuo se baviti nogometom i odmah je stao na gol.
Nakon Nuštra put ga je nogometno odveo u Otok, a kad je već ušao u 30. godinu života u sezoni 1999/2000 uslijedio je poziv tadašnjeg prvoligaša Vukovar 91 da im se priključi u njihovoj prvoligaškoj i povijesnoj sezoni za klub iz Grada heroja.
Dobrim obranama u Vukovaru ’91 (pamti se i da je obranio jedanaesterac Hajdukovom veznjaku Igoru Musi!) privukao je pažnju Hajduka. No unatoč tome što ga Hajduk želio dovesti on je ipak odabrao Osijek kojem se priključio nakon što je Vukovar ’91 napustio prvoligaško društvo. Osijek je te godine imao izuzetno jaku momčad, te su na krilima osvojenog Kupa htjeli napraviti i pomak u prvenstvu. Bjelica, Ergović, Mitu, Turković… samo su neki od zvučnih imena koji su u toj sezoni nosili dres Osijeka. Ta je sjajna momčad postala jesenski prvak u sezoni 2000/01 a u Europi su dogurali do 3. kola Kupa Uefa gdje ih je zaustavila praška Slavija. U 2. kolu Osijek je igrao protiv bečkog protiv Rapida u Beču, a Balić se iskazao u 78. minuti susreta obranom jedanaesterca poznatom crnogorskom igraču Dejanu Savićeviću, bivšem igraču Crvene Zvezde i Milana s kojima je bio i klupski prvak Europe.
Balić potom odlazi u Zadar no u toj sezoni se nije baš naigrao upisao je samo četiri nastupa za klub iz Stanova. To nije spriječilo splitske bijele da ga konačno dovedu u svoje redove. Prvu sezonu bio je rezerva reprezentativcu Pletikosi, nastupivši samo jednom pred sam kraj sezone. Na ljeto je Pletikosa napustio klub, ali Balić je opet morao čekati svoje red da bi stao na gol svog omiljenog kluba za kojeg je navijao od malih nogu. Prednost se te sezone dobili Sunara i Zlatko Runje. No priliku je dočekao u najvećoj utakmici hrvatskog nogometa početkom prosinca kad je Hajduk na Poljudu pobijedio Dinamo s 3:1.
33-godišnjeg Balića nakon toga više nitko nije mogao skinuti s pozicije prvog vratara Hajduka do kraja sezone koju su splitski bijeli okončali kao prvaci. S Hajdukom je bio prvak i godinu poslije a u šest godina provedenih u Hajduku od 2002. do 2008. godine stekao je kultni status među navijačima Majstora s mora. U Hajduku je dugo bio u omladinskom pogonu kluba školujući i prenoseći znanje budućim vratarima Hajduka. No potom se vratio u svoju rodnu Slavioniju i u Cibaliji je obnašao funkciju sportskog direktora kluba. Balić je doista neobična priča hrvatskog nogometa i omiljeni lik među navijačima, primjer i uzor.
A ta sezona u nogometnom Vukovaru doista mu je obilježila karijeru i vinula ga u hrvatsku vratarsku elitu početkom 2000-ih godina.
U Nuštru je, što je malo poznata činjenica kao dječak postao žestoki navijač splitskih ‘bijelih’ te je kasnije kao vratar Hajduka sa sobom nosio veliki transparent Torcida Nuštar koji se uvijek isticao na istoku poljudskog stadiona kad god bi Hajduk igrao neku veliku i važnu utakmicu. Za sve to je kriv upravo Vladimir Balić. Posebna priča obilježena gradom herojom, koji očito nikog ne ostavlja ravnodušnim.