Okupljeni u Župu “Kraljice Mučenika” u Vukovaru, 2005. godine osnovan je KUD “Kolo” kojeg su činile više-manje vukovarske povratničke obitelji.
“Na inicijativu povratnika uglavnom branitelja grada i njihovih obitelji obratili smo se tadašnjem župniku Vladimiru Deliću kao velikom ljubitelju i poznavatelju tradicijske kulture sa željom osnivanja Kulturno umjetničkog društva. Tako je počelo KUD Kolo”, objašnjava nam predsjednica drutšva Ljiljana Šunjić.
“Okupljali smo se u župnim prostorijama jer drugo nismo imali, doslovno smo bili kulturno umjetničko društvo jer se pazilo da nam ne izleti kakva psovka, naravno zbog župnika i prostora u kojem smo radili, ali mi smo bili sretni i puni optimizma”, kaže onako u šali.
Danas njihovoo društvo okuplja oko 40 članova koji zajedno čine plesne, tamburaške, pjevačke i dramske skupine.
“Uglavnom je to broj članova koji prati društvo od samog osnivanja. Uvijek bude laganih oscilacija kako mladi odlaze na školovanje izvan svog grada, ali uvijek radimo na tome da pridobijemo nove članove”, ističu.
Dramska skupina se može pohvaliti i sa svojih 17 kratkih priča koje se tematski dotiču načina na koji se nekada nekada živjelo u Slavoniji odnosno Srijemu. “Jezik i karakter slavonskog čovjeka u fokusu su”, govori Rogić pa dodaje: “Tako da i na taj način društvo njeguje šokački izričaj”.
“Folklor nije samo ples i pjesma”, govore iz KUD-a pa objašnjavaju kako reagiraju novi članovi.
“Mnogi članovi su jako malo znali što sve obuhvaća folklor. Trudimo se dati im cijelu sliku kako je to nekad bilo i kako se živjelo u našim krajevima. Sve su to zanimljivi detalji koji se pamte i kroz koje živimo folklor jer nekada davno ljudi se nisu bavili folklorom već su ga živjeli. Toliko je zanimljivosti iz tog vremena da je danas mladima teško povjerovati u to. Kada ih uvedemo u tu priču jednostavno se drugačije gleda na sve ovo što radimo”, rekla je Rogić.
“Kako naše društvo njeguje isključivo izvorni folklor ponosni smo što su nam se pridružili i mnogi članovi koji su nekada bili dio koreografiranog folklora tako da su ovdje upoznali pravu izvornost plesova i pjesama iz čega proizlaze sve poznate koreografije. Svi oni koji su se prvi puta susreli s folklorom krenuli su s malim strahom kako će savladati pjesmu ili ples jer se nikad nisu susretali s istima, a imaju veliku želju i volju pokušati, što je u osnovi i najvažnije. Svi su oni postali veliki zaljubljenici u tradiciju i ostali članovi KUD-a od početka do danas. Uz dobrog voditelja sve se može naučiti, a tada uživate u plodovima svoga rada i truda”, dodaje.
A u trudu njihova rada nerijetko mogu uživati i građani Vukovara, županije pa i države.
“Trudimo se odazvati mnogim pozivima, a sudjelovali smo i na promocijama knjiga, na snimanju video spota, Sinjskoj Alki u Vukovaru, emisiji ’Lijepom našom’. Članice dramske skupine na poziv drugih društava vodile su smotre folklora kako u Hrvatskoj tako i u BiH.”, prisjećaju se.
“Rado se odazivamo svim humanitarnim događajima kako u svom gradu tako i u cijeloj Hrvatskoj. Tako smo i sami bili organizatori humanitarnog koncerta za pomoć pri liječenju našeg malog Vukovarca, no zbog ograničenih sredstava bazirali smo se na smotre u našoj županiji i u županijama koje su nam najbliže. Od neprocjenjive vrijednosti su druženja nakon završenog nastupa i predivne povratne informacije publike. Tada se grade nova poznanstva s drugim društvima od kojih su neka prerasla i u prava prijateljstva. Mi nismo samo članovi nekog društva, mi smo kao obitelj gdje se obilježavaju i slave rođendani, diplome, vjenčanja, prinove…Možemo reći da dijelimo sve trenutke, i vesele i tužne”, tvrdi.
Ipak, kao društvu koje njeguje izvorni folklor, najvažniji događaj godine su folklorne večeri u sklopu manifestacije ’Vinkovačke jeseni’.
“One iziskuju najzahtjevnije pripreme iz razloga što su natjecateljskog karaktera. Ali možemo se pohvaliti da smo nekoliko puta u ovih 15 godina postojanja, između 50-tak KUD-ova uvršteni među deset najboljih društava u županiji. Trudimo se svake godine osmisliti neki novi prikaz običaja kojim bi se predstavili na tim večerima i sve to uz prigodne napjeve i bećarce vezane za svaki običaj. Do sada smo čijali perje, kopali vinograd, želi žito, kiselili kupus, tucali suncokret te kroz nekadašnji običaj svatova, ženili i udavali cure i momke. Posebno smo ponosni što smo oživjeli i prikazali običaj srijemskih kraljica, običaj koji se izvodio na blagdan Duhova”, ističu.
No, ovogodišnje Vinkovačke jeseni kao i sve druge događaje u državi, obilježila je i pandemija koronavirusa, no KUD “Kolo” bilo je spremno i na to. Napisali su naime bećarac o koronavirusu.
“Kako je ova godina specifična zbog situacije s Covidom-19 nismo mogli prikazati pripremljeni običaj komušanja kukuruza, ali smo zato kroz bećarac opjevali cijelu situaciju. Tako da se kroz Vinkovce moglo čuti: ide jesen vrime komušanja, dođi dragi bit će milovanja, aoj snašo nemoj luda biti, korona je kaznu ću platiti. Ja bi bećar milovo do zore, al u ponoć mene stožer zove. Ljubi mene moja diko mila, makar sutra u karanteni bila.“
Ipak, priznaju, sama situacija s virusom, utjecala je i na njih.
“Pojava koronavirusa u Hrvatskoj specifična je situacija koja se odrazila i na rad našeg društva tako da tijekom lockdowna probe nismo održavali u prostorima KUD-a, ali smo zahvaljujući današnjoj tehnologiji putem video poziva redovno vježbali pjesme koje smo spremali za Vinkovačke jeseni. Nakon lockdowna smo se znali povremeno sastajati pazeći jedni na druge i poštujući sve propisane mjere”, zaključuju.
Inače, ovaj KUD trenutno djeluje u prostoru u Borovu naselju, a to im je već treći prostor kojeg koriste od osnutka. Grad im je najprije dodijelio rodnu kuću Lavoslava Ružičke, no kako se prostor prenamijenio, morali su se preseliti.
Društvo se financira isključivo iz proračuna Grada Vukovara i godišnjom članarinom, a najveći dio troškova odlazi zapravo na opremu.
“Počeci su uvijek teški, tako su bili i nama. Najveći troškovi su bili otkup etno građe kao što su nošnje, odjeća, instrumenti. Za prve nastupe posuđivali smo nošnje od drugih društava. Instrumente smo dobili donacijom KUD-a koji je radio u jednom prognaničkom naselju. Uglavnom se još uvijek koristimo tim instrumentima”, rekla je Rogić.
Ipak, kako ih je grad prepoznao, tako su im financirali i nabavku narodne nošnje iz Zagrebačke posudionice. “Tu smo uspjeli skupiti dovoljno za jedan dobar početak. Zahvaljujemo gradu što nas svake godine podupire koliko je to moguće jer bez te pomoći ne bismo mogli kontinuirano raditi”, tvrde.
No, rastao je KUD, a s njim i potrebe.
“Kako smo zadnjih godina počeli s radom dječje tamburaške i folklorne skupine neophodno je bilo obnoviti/kupiti nove tambure, obuću za djecu i narodnu nošnju prikladnu dječjem uzrastu. Imamo mladi orkestar i dečke koji imaju jako velik potencijal i želimo ih zadržati u ovom svijetu folklora i kulture. Iz tog razloga smo se obratili zakladi za donaciju kako bi kupili nošnju i obuću (opanke, čizme), nove instrumente, stalke za note, štimere za instrumente (trzalice, žice…) i sve što je potrebno za jedan kvalitetan rad te djece. Najveći dio novca želimo uložiti upravo u kupovinu navedenih stvari te seminare i voditelja koji će ih educirati, a nešto manje u putovanje na koje bi djecu odveli kako bi iskusili svu tu ljepotu bavljenja folklorom”, govore.
Naime, KUD “Kolo” dobitnici su 40 tisuća kuna za program nazvan “Djeco njegujte tradiciju” od strane Zaklade Novo sutra. Zakladu financira Prvo plinarsko društvo, a svojim sredstvima inače financiraju razvojne projekte i studentske stipendije za najbolje učenike s područja Slavonije.
“Svakom društvu jako puno znači privući mlade jer na njih prenosimo znanje, svijest o svojim korijenima i ljubav prema Slavoniji i Srijemu odakle smo potekli i gdje želimo ostati. Ciljevi projekta koji smo slali prema zakladi je upravo to, poticanje svijesti djece i mladih o važnosti poznavanja tradicijskog pripadanja i organiziranog djelovanja radi povećanja kvalitete sadržaja na prostoru u kojem žive, razvijanje znanja o tradicijskoj kulturi te educiranje o važnosti kulture u društvenom razvoju, djelovanje na pojedinca te u njemu stvarati nove vrijednosti, obogaćivanja samih sebe na kulturnoj razini, a naposljetku i pružanje prilike svakom nadarenom pojedincu da se svojim sudjelovanjem u ekipnom radu educira i razvije vlastitu osobnost dovoljno snažnu da može prepoznati postojeće vrijednosti i dati nove, vlastite, sredini u kojoj se nalazi”, zaključuju iz KUD-a.
Kako su počeci bili skromni, tako su i članovi KUD-a naučeni biti zahvalni na svemu što imaju, a sa svim što imaju pažljivo i barataju.
“Mi od samog početka učimo djecu kako se odnositi prema ruhu koje nose. Nošnje se moraju uredno složiti nakon svakog nastupa i oni to sa zadovoljstvom rade. Samo oblačenje zna trajati i po 3 sata, ali mi smo se naučili biti strpljivi”, govori.
Naposljetku, dodatna nošnja i oprema uvijek će se naći za novog člana, a KUD-u se može pridružiti svaka osoba koja voli tradicijsku kulturu, a želi je izraziti kroz pjesmu, ples, glumu i glazbu.
“Putem različitih medija, najčešće svoje Facebook stranice te Instagrama pozivamo sve zainteresirane da nam se pridruže. Za najmlađe obilazimo osnovne škole kako bi djeci približili ono što društvo njeguje u svom radu, no svi se mogu javiti u naš prostor na Trpinjskoj cesti 84 utorkom u 20 sati ili putem naše Facebook stranice”, podsjećaju.
Probe održavaju dva puta tjedno, a ako je najavljen neki nastup tada su i probe češće. Ono što svakako možete očekivati ako se pridružite folkloru je jako puno pjesme i plesa, ali i jako puno kreativnog rada.
“Bećarce smišljamo i sami ovisno o situaciji, upravo onako kako je nekad bilo u svakodnevnom životu Šokaca, a koristimo se i literaturom gdje su zabilježeni stari izvorni napjevi koji su nastali na isti način kako se i danas radi. Nekada davno se pjevalo svaki dan i o svemu”, rekli su.
“Uvijek imamo pozitivu povratnu informaciju od publike što dodatno potiče na daljnji rad i stvaranje. Upravo ta pozitivna reakcija publike potaknula je članice dramske skupine da osmisle velik broj zanimljivih skečeva o svakodnevnom životu Slavonaca. Sve to na zanimljiv i satiričan način prezentiraju, a složit ćemo se i s onim što bi i Kozarac rekao: ’Tamo u onom bećarcu, nema ništa osobito. Prejednostavna melodija a u njemu je upravo Srijem bez krinke, gola obraza, gole duše. Po njemu razumiješ kako iz meke i sumorne duše sremačke izvije se duša pjana i rasipna….i sva ta mledež umire upravo za tim večerima, za kolom, igrom i pismom. S tim mislima se budi, s njima i zaspiva’”, zaključuju.
