Mnogim Vukovarcima to vruće ljeto ostalo je u dobrom sjećanju. Producenti su, prisjećaju se oni stariji, bili iznimno darežljivi.
Naveliko su se tražili statiste pa se tih dana uz malo sreće moglo doći do solidnih honorara i prvih filmskih uloga.
“Taj film je bio baš jedan holivudski upad u Vukovar. Totalno je promijenio ritam grada, dva mjeseca su to snimali, bilo je puno onih koji su kao statisti nastupali u filmu”, ispričao je svjedok tog vremena svoja sjećanja u dokumentarnom filmu ‘Vukovar moje mladosti’ scenarista i redatelja Leona Rizmaula.
Svi su postali ribiči
“Najveću pažnju su izazvale scene kada se dame iz lokalnog bordela kupaju u rijeci, to se snimalo kod mosta na Vuki, a onda su se svi lovci iz Vukovara koji su imali snajpere ‘načičkali’ okolo da bi kroz dvoglede gledali cure koje su kupaju”, dodao je.
Naravno, sa samim Brynnerom i ostalim zvijezdama nije bilo puno druženja. Oni su ipak imali poseban status, a uostalom u Vukovar bi dolazili samo kad bi snimali scene. Ostatak vremena bili su u iločkom hotelu Dvorac.
E, sad, i tu postoji jedna zanimljivost. U sklopu iločkog dvorca bio je i Muzej grada Iloka koji je zbog holivudskih zvijezda izmjestio dio tadašnjeg stalnog postava pa se ondje, na drugoj etaži, pripremlila soba za glumca.
Ipak, iz tog vremena ostala je i jedna novinska crtica koja zvijezdu prikazuje u pozitivnom svjetlu.
“Poznati američki filmski veteran i producent Yul Brynner opet snima (nakon ‘Neretve’) u našoj zemlji. Doputovao je u pratnji sektretarice i desetak pasa ljubimaca. Ljubazno se osmijehivao, ali nije vadio lulu iz usta”, pisalo je.
Ostala je Iločanima i jedna uspomena od Brynnera, u muzejskom fondu čuva se njegova fotografija sa originalnim autogramom. Iako zli varoški jezici tvrde da je ostao u uspomenama nekih Iločanki… Ima li u tome istine, to samo one znaju.