Iako to odbija priznati, Vukovar živi podvojen život, no ponekad, tu i tamo izgradi se jedno mjesto u kojem društvo uživa i ne pita se tko je čiji.
Jedno od njih, prepoznatljivo i po samom imenu, Konoba je Megaron. Naime, naziv se proteže iz daleke prošlosti i vučedolske kulture po kojoj je ovaj grad prepoznatljiv povjesničarima, a definira se kao Megaron, središnja nastamba u kojoj se okupljaju članovi društva kako bi donijeli važne odluke za zajednicu.
“S tim nazivom smo željeli, i uspjeli, odaslati poruku da Megaron nije ni “naš” ni “njihov” u njega dobrodošli svi ljudi koji imaju dobre namjere”, govori nam jedan od vlasnika konobe Pavao Josić.
“Danas mogu reći da je Konoba Megaron, koja je trenutno u fazi mirovanja i ne radi, bila i ostala rijedak ugostiteljski objekt u Gradu Vukovaru u kojemu su se gosti, više-manje Vukovarci osjećali jednako dobrodošli. Ta necivilizirana nacionalna klasifikacija nije sporna kada se radilo o gostima iz drugih zemalja ili gradova, ali za Vukovarce je i danas jako važna, isključivo zbog insceniranih tenzija u dnevno-političkim prepucavanjima”, dodaje.
No, upravo ti gosti, dali su Josiću i supruzi Vandi domišljatu ideju koja se naposljetku izrodila u njima svojstvenom obliku.
Priča ide kako slijedi. Zbog velikog broja organiziranih ekskurzija i činjenice da se gradom i okolicom iznova proživljavaju razne scene iz prošlosti, turizam Vukovara buja 2011. godine. No, smještajni kapaciteti pokazali su se manjkavi količinom. No, ovi Vukovarci uskaču u pomoć pa otvaraju vlastitu vilu.
“Igrom sudbine pored konobe Megaron nalazio se plac s ostacima ruševina iz kojih je izraslo veliko drveće. Mi smo ga odlučili otkupiti, no nekih sedam mjeseci tražili smo vlasnika s kojim smo naposljetku sklopili kupoprodajni ugovor”, ističe Josić.
“Analizirajući tržište smještajnog sektora shvatili smo da je energija najveći trošak koji opterećuje tu vrstu poslovanja, a kako smo obiteljski naklonjeni ekologiji nisu nam predstavljali problem ni dodatni troškovi ni rizik nepoznate nove tehnologije. Pred inženjera smo stavili specifičan zadatak: projektiranje objekta koji je energetski neovisan o okolini”, objašnjava pa otkriva kako su im uzor bile američke vojne baze na Kosovu i Afganistanu.
Sada kada je specificiran način funkcioniranja objekta, dao se ovaj par u osmišljavanje izgleda. I tu su znali što točno žele, no gradski ured nije se slagao s tim.
“Komisija za lijepo u Gradu Vukovaru nikako nije htjela izdati pozitivno rješenje za gradnju, projekt su ocijenili neprihvatljivim”, govori nam Josić.
Problem je naime predstavljao izgled zgrade, ne njezina namjena ili kvadratura, nego izgled. On se pak temeljio na dizajnu arhitekata koji su zaslužni za izgled Berlina nakon pada Berlinskog zida.
“Nakon pada Berlinskog zida mladi njemački arhitekti počeli su osvajati svjetske nagrade preuređujući pročelja zapuštenih i napuštenih Berlinskih gradskih vila koje je projektirao Hitlerov arhitekt Albert Speer. Nijemci su se sramili tog djela svoje povijesti, no izgrađene vile nalazile su se na atraktivnim lokacijama. Ipak, oskvrnute prošlošću, dugi su niz godina stajale napuštene i prazne. Padom Berlinskog zida, a ohrabreni svjetskim nagradama arhitekti su se vratili i oživjeli njihov stari sjaj”, govori nam vlasnik.
Četiri godine ovi su se ljudi borili za izgled vile koja će biti po njihovom “guštu” i naposljetku su uspjeli.
“Tražeći ideju za sam izgled zgrade vodio sam se mišlju da smještajni objekt treba biti prepoznatljiv, lijep i funkcionalan”, priznaje pa s ponosom ističe kako je vila, nakon izgradnje pobrala i nagrade.
“Na kraju smo uklopili najmoderniju geotermalnu tehnologiju u zgradu retro izgleda pokrivenu sa solarnim kolektorima i za svu tu kompletnu priču 2012. godine u Berlinu smo primili nagradu za Najinovativniji projekt u EU u klasi GreenBuilding“, ističe.
“Hrvatska još tada nije bila primljena u EU, ali smo svejedno dobili nagradu”, dodaje.
Pansion Vila Vanda otvoren je u ožujku 2013. godine te do danas nije 100 posto energetski neovisna o okolini.
“Ali polako ulažemo, sistem je osmišljen da se lako nadograđuje pa radimo polako, borimo se i čekamo bolja vremena”, navodi.
U ukupno 13 soba s oko 40 ležaja, vila je mjesto koje biraju gosti cijelog svijeta.
“Dolaze nam gosti iz cijelog svijeta, strani i domaći turisti, ambasadori, veleposlanici, slučajni namjernici. Što se tiče posla, mi smo prezadovoljni. Živimo i radimo u svom rodnom gradu u koji smo se vratili svojom osobnom voljom i odlukom, nakon što smo prodali nekretnine koje smo stekli u Istri 15 godina radeći za vrijeme progonstva, uvijek u svojim lokalima i uvijek neovisni”, govore nam vlasnici čija vila nosi ime “ljepše polovice”, Vande Josić.
