Dunav je oduvijek bio jedna od glavnih europskih riječnih arterija. Njime se još od antičkih vremena obavljao prijevoz ljudi, ali i robe. Koristi od položaja na Dunavu oduvijek je imala i Hrvatska. Preciznije, Vukovar kao njen jedini veći grad na velikoj rijeci koja Srednju Europu spaja s Crnim morem.
Osim što je jedini veći hrvatski grad na Dunavu, Vukovar je i jedina hrvatska luka na toj rijeci. No, dok su se u nekim davnim vremenima iz vukovarskog pristaništa na Dunavu u Beč i Budimpeštu izvozili slavonska hrastovina i prehrambeni proizvodi, a preko njega se uvozila luksuzna roba, vukovarska se luka u međuvremenu izgradila i modernizirala te se okrenula uvozu i izvozu sirovina i gotovih industrijskih proizvoda te hrane.
Vukovarska je luka danas jedna od značajnijih luka na Dunavu, a svakako spada u rang najvećih i najznačajnijih hrvatskih riječnih luka. Kao posebna tvrtka postoji od 1960. godine, kada je izdvojena iz sastava Dunavskog Lloyda u Sisku. Od tada je u nekoliko navrata mijenjala vlasnika i pravni oblik, a od 2002. godine posluje kao samostalno poduzeće u državnom vlasništvu koje bi uskoro trebalo u privatizaciju.
Promet još nije dosegao predratnu razinu
Ukupna površina lučkog područja je 38,5 hektara, a dužina lučke operativne obale, kako pokazuju podaci tvrtke, iznosi 450 metara i obuhvaća četiri veza. Željeznicom i cestama je povezana sa zaleđem te ima status riječne luke od međunarodnog značaja. Trenutni kapaciteti Luke Vukovar omogućuju, pokazuju podaci tvrtke, prekrcaj roba od 1,2 do 1,5 milijuna tona, ovisno o vrsti robe koja se pretovaruje. U Luci Vukovar su prošle godine, prema podacima Poslovne Hrvatske, bila zaposlena 64 radnika.
Iako je značaj Luke Vukovar za Hrvatsku nemjerljiv, ona je još daleko od toga da u potpunosti koristi svoje kapacitete. Štoviše, promet u njoj nije još dosegao ni razine kakve je imao prije Domovinskog rata, u kojem je, inače, vukovarska luka jako stradala. Prema dostupnim podacima o poslovanju, preko Luke Vukovar je u 2018. godini prekrcano nešto više od 341.000 tona robe. Već i taj podatak pokazuje da prostora za daljnji razvitak i korištenje lučkih kapaciteta itekako ima.
Valja podsjetiti da je Luka Vukovar u bivšoj državi bila najveća riječna luka. U njoj se, prema dostupnim podacima, godišnje pretovarivalo između milijun i 1,2 milijuna tona tereta. Glavni korisnik vukovarske Luke bila je susjedna Bosna i Hercegovina, odnosno njena industrija koja je preko Vukovara uvozila sirovine za preradu, posebno ugljen, za željezaru u Zenici i koksaru u Lukavcu. Sirovine su se mahom uvozile iz bivšeg SSSR-a i Rumunjske.
Istodobno, preko vukovarske se Luke izvozilo gredice, limove i betonsko željezo, kao i boksit, a i na izvoznoj strani glavni su korisnici bile tvrtke iz BiH. Luka je služila i za izvoz proizvoda s vukovarskog područja. Luka Vukovar je uoči raspada bivše Jugoslavije zapošljavala oko 120 radnika. Osim za potrebe tržišta bivše države, radila je i za potrebe austrijske industrije.
Dizalice stigle iz Belgije
U prosjeku, godišnji pretovar robe po radniku tada je iznosio 8000 do 10.000 tona, dok je prekrcaj po dizalici iznosio 200.000 do 250.000 tona. Rat u Hrvatskoj, a potom i u BiH, vukovarsku su Luku privremeno skinuli s popisa dunavskih luka. Luka je, naime, u velikosrpskoj agresiji teško stradala, njena je infrastruktura uništena i više nije mogla obavljati svoju funkciju.
Izbijanje rata u BiH, čije su tvrtke najviše i koristile usluge te dunavsku luku, dodatno je otežao njenu situaciju. Obnova Luke Vukovar krenula je tijekom procesa mirne reintegracije Podunavlja i neposredno nakon njega. Hrvatska je Vlada u obnovu Luke uložila oko 5,5 milijuna eura, namijenjenih obnovi kapaciteta i nabavci nove opreme. U obnovu se uključila i Belgija, čiji su vojnici sudjelovali u mirovnoj misiji UNTAES-a, a čija je Vlada vukovarskoj Luci donirala dvije rabljene dizalice vrijedne oko 0,65 milijuna eura.
Iako danas zapošljava manje radnika nego prije Domovinskog rata, u Luci Vukovar ističu da je poslovanje tvrtke postavljeno na zdravije i održivije temelje. Pritom napominju da je Luka Vukovar u svojim zlatnim danima imala godišnji prekrcaj robe po zaposlenom od 8000 do 10.000 tona, dok je već 2005. i 2006. godine taj pokazatelj porastao na preko 11.000 tona. Više robe pretovari se i preko dizalica: prije Domovinskog rata jedna dizalica je godišnje prekrcavala do najviše 250.000 tona, a 2006. godine preko 305.000 tona.
„Ovi podaci svrstavaju Luku Vukovar u red najatraktivnijih i najproduktivnijih dunavskih luka“, hvale se u Luci.
Razatra se o izmještanju u Borovo
Dodaju kako očekuju rast prometa u Luci u narednim godinama. Cilj im je postati najveća luka na Dunavu u ovom dijelu Europe. Luka Vukovar svakako spada među najznačajnije tvrtke na području Vukovarsko-srijemske županije. Osim pretovara robe, posljednjih se godina razvija i program agencijskih usluga, kako za trgovačke, tako i za putničke brodove, odnosno kruzere. Veliki plus Luke je i taj što je čak i u 2020. godini, koju je obilježila pandemija koronavirusa, poslovala u plusu.
Naime, prema podacima Poslovne Hrvatske, ukupni prihodi Luke Vukovar u prošloj su godini iznosili oko 13 milijuna kuna. To je, doduše, oko 1,2 milijuna kuna manje nego u pretkriznoj 2019. godini. Ipak, Luka Vukovar je i 2020. godinu, koja je bila u znaku pandemije koronavirusa i recesije koju je ona izazvala, zaključila s neto dobiti od 130.000 kuna. To je upola manje nego godinu ranije, ali i dalje predstavlja pristojan plus, posebno ako se u obzir uzme činjenica da su Hrvatska i svijet prolazili kroz jednu od najtežih ekonomskih kriza u novijoj povijesti.
Luku Vukovar u narednom razdoblju svakako čeka velik posao na modernizaciji i širenju poslovanja, u čemu će trebati koristiti i novac iz fondova EU. Razmatra se, kako su pisali mediji, i mogućnost njezina izmještanja na neiskorištenu imovinu Borova, čime bi Luka Vukovar dobila velik prostor za širenje. Luka će svakako morati poraditi i na privlačenju klijenata iz drugih okolnih zemalja, posebno iz BiH.
Međutim, Luka Vukovar se u budućem razvoju suočava i s određenim preprekama. U tu kategoriju ulazi i planirana gradnja kanala Dunav – Sava, koji bi za posljedicu, strahuju u Vukovaru, mogao imati ugroziti daljnji razvoj Luke i promet preusmjeriti prema lukama na Savi.