Medenjaci koje godinama rade vrijedne ruke članica braniteljske udruge “Medene ruke” iz Vukovara već duže od desetljeća ukrašavaju brojne hrvatske stolove. Ručno rađeni od posebno izabranih sastojaka prema receptu iz bakine kuharice iz 1902. godine već odavno su prešli granice Republike Hrvatske i prešli čak i preko Atlantika – ni manje ni više nego na Generalnu skupštinu Ujedinjenih naroda gdje su u njihovom predivnom ukusu uživali najveći svjetski dužnosnici.
Na čelu braniteljske zadruge je Fanika Janko, koja je i započela cijeli projekt 2010. godine:
“Nakon povratka u Vukovar sam razmišljala što bih mogla napraviti za moj grad. Gledajući sve te kineske suvenire ne samo po Vukovaru nego i po drugim hrvatskim gradovima, odlučila sam napraviti nešto tradicionalno, što bi posjetitelje nakon odlaska iz Vukovara podsjećalo na naš grad“, govori Fanika koja navodi kako je u početku pokušala sa Svetim Bonom, ali nije baš išlo: “Tada sam došla na ideju da napravim medenjak u obliku vukovarske golubice, simbola moga grada, i to se pokazalo dobitnom kombinacijom”.
“Svi drugi recepti pali su u zaborav”
Janko priča kako im je u početku bilo najteže pronaći ljude koji će im napraviti kalupe za medenjake, ali jednom kad su to riješili, mogli su se posvetiti usavršavanju recepta:
“Malo smo problema imali s receptom jer nam nikako nisu bili dovoljno dobri recepti iz ovih modernih kuharica. Na sreću, jedna naša članica je imala kuharicu svoje bake iz 1902. godine. Nakon što smo iskušali taj recept, svi drugi su pali u zaborav jer je upravo taj bio pravi”, uvjerena je Fanika koja kaže kako je medenjacima htjela podsjetiti ljude na miris Božića, obitelj i zajedništvo, a prema komentarima onih koji su kušali vukovarske medenjake, jasno je i da je uspjela u tome.
Oblike svojih medenjaka, kao i originalnu recepturu s početka 20. stoljeća, zadruga je zaštitila u Zavodu za intelektualno vlasništvo, a nakon uspjeha vukovarske golubice, članice braniteljske udruge “Medene ruke” su napravile medenjake u obliku prepoznatljivih motiva hrvatskih gradova, od Iloka do Dubrovnika:
”Za Dubrovnik su to medenjaci s motivom sv. Vlahe, za Split je to zvonik crkve sv. Duje, morčić za Rijeku, Arena za grad Pulu, za Zadar crkva sv. Donata, kumica za Zagreb, Orion za Vinkovce ….”, opisuje Janko. O motivima hrvatskih gradova na slatkim i jestivim suvenirima proizvedenim u Vukovaru dogovaraju se s turističkim uredima ili gradskim službama koje im često naručuju medenjake.
Medenjaci i u obliku vodotornja
Zadruga djeluje od 2010. godine, a trenutačno ima 11 članica i sve su braniteljice ili djeca poginulih i nestalih branitelja iz Domovinskog rata. Janko napominje kako su jedina braniteljska zadruga žena na razini Hrvatske koja je aktivna već duže od jednog desetljeća.
Faniku smo zatekli upravo na poslu, dok je radila medenjake u obliku vodotornja, koji je postao simbol tog herojskog grada na istoku Hrvatske:
“Između ostaloga ti medenjaci će otići i na Plitvice jer smo upravo potpisali ugovor s NP Plitvička jezera kao i s Pleterom-usluge d.o.o. preko Ministarstva branitelja, pa će se tako naši medenjaci moći kupiti i u Pleterovoj trgovini u Zagrebu”.
Osim u trgovinama, medenjake možete kupiti i na internet stranici zadruge gdje možete kupiti i obična i poklon pakiranja ovih medenjaka, koja su posebno lijep poklon za vrijeme blagdana i ako putujete negdje daleko i želite im donijeti tradicionalni hrvatski kolač. “Ljudi su nam često znali reći da im je žao pojesti naše medenjake kada su lijepo spakirani, pa smo zbog toga osmislile kućicu u koju smo zapakirale naše medenjake. Jedna naša članica je oslikala tradicionalne kućice po hrvatskim regijama, pa tako možete kupiti dalmatinske, slavonske…”
Fanika je zahvaljujući medenjacima prošla cijeli svijet, ali u najljepšem sjećanju joj je ostao put u New York gdje je zadruga bila gost Ujedinjenih naroda tijekom zasjedanja Generalne skupštine:
“U New York smo otišli govoriti kako čovjek nakon preživljenog pakla može nastaviti živjeti nekim normalnim životom i nastaviti doprinositi sebi, svojoj zajednici i obitelji”, govori Fanika napomenuvši kako im cilj nikad nije bila zarada već pokazati ljudima što se može napraviti i nakon pakla Vukovara.