Na Gradskoj tržnici Vukovar svakog dana radi 17 poljoprivrednih proizvođača koji imaju zaštićenu oznaku “Proizvod hrvatskog seljaka”. Cilj projekta kojim se dodjeljuju zaštićene oznake poljoprivrednim proizvođačima je promovirati domaće proizvode, kupcima jamčiti podrijetlo proizvoda koje kupuju, a certificiranim proizvođačima olakšati plasman proizvoda i zaštiti ih od nelojalne konkurencije.
Jedna od njih je i 67-godišnja Evica Vojnović koja se proizvodnjom meda bavi još od davne 1988. godine. Još kao dijete Evica je voljela pčele i med, a osobito je voljela provoditi vrijeme s djedom koji je bio pravi starinski pčelar.
“Bila su to druga vremena”, priča Evica. “Djed je sve to radio na starinski način, sam je radio i košnice i sanduke, tada nije bilo umjetnih saća kao što ih ima danas. Bilo je možda teže, ali i ljepše raditi nego što je danas”.
Svakoga boli kad ga pčela ubode
Evici u radu pomaže i suprug Ilija. Iako je u početku trebalo vremena da ga se nagovori da se počne baviti pčelarstvom, Evica kaže da je sad pravi stručnjak i da pčele voli jednako kao što ih voli i ona.
“Kako sam ja od djetinjstva živjela s pčelama, isto što je radila moja obitelj htjela sam raditi i ja. Trebalo mi je dugo vremena dok ga nagovorim jer je u početku bio alergičan na pčele, iako je danas dobro. Pa mislim, svakoga boli kad ga pčela ubode, zar ne”, smije se dobro raspoložena Evica.
“Sjećam se kako sam mu te davne 1988. rekla neka nam barem da šansu. Ako uspijemo, super, a ako propadnemo, onda ću barem znati da sam pokušala. Nismo imali puno zemlje pa se nismo mogli baviti poljoprivredom pa je i on uvidio da je moja ideja zapravo dobra”, sjeća se Evica početka svog rada s mužem.
Njih dvoje imaju 50 košnica, a uz popularni bagrem uzgajaju cvjetni, livadni i med od repice. Poput brojnih pčelara i Evica je ove godine zbog gubitka medonosnog potencijala uzrokovanog nedostatkom pčelinje paše bila primorana prihranjivati pčela što joj je uzrokovalo velike financijske troškove.
“Nažalost, svaka sljedeća godina nam je sve lošija. Nekad su vremena bila puno bolja i bilo je puno lakše i jednostavnije raditi taj posao, ali sad se sve okrenulo protiv nas, pa čak i priroda”, kaže Evica.
Posljednjih godina im najviše problema stvara stvara varoa, parazitarna bolest odraslih pčela i legla koju izaziva grinja – Varroa jacobsoni.
U borbi protiv varoe
“Varoa siše krv pčelama i onda one ugibaju. Stalno moramo uzimati lijekove protiv te pošasti, ali nikako je ne uspijevamo iskorijeniti. Inače sad ima pošasti koje prije nismo imali i s kojima se nismo morali mučiti. Vrijeme se definitivno urotilo protiv nas”.
Složni par svoj med prodaje na vukovarskoj tržnici, a ove godine su imali nekih 700 kg meda za prodaju.
“Repicu prodajemo po 40, a bagrem po 50 kuna. Vukovarci najviše vole bagrem, ali njega će nažalost brzo nestati pa očekujemo da već negdje iza nove godine nećemo imati zaliha“.
Evica kaže kako su u posljednje vrijeme poput svih uzgajivača meda i oni morali dignuti cijene meda.
“Ljudi se ljute, osobito bakice koje mi dođu na tržnicu, ali ne znaju one koliko je troškova i truda potrebno da se napravi med. Znaju mi ljudi doći i reći da med ionako naprave pčele, pa što imamo stavljati ovakve cijene. Ne znaju oni da je brinuti se za 50 košnica teže nego da se brineš za 100 svinja”.
Iako je mnoštvo pčelara apliciralo na Mjere ruralnog razvoja kako bi poboljšali svoju pčelarsku proizvodnju, Evica nije jedna od njih.
“Jednom smo aplicirali na pomoć od države, ali nismo ništa dobili, pa više nismo ni pokušavali. Dobili smo nešto od Grada Vukovara, nekih 17.000 kuna pa smo od toga kupili elektronsku vrcaljku i neke druge stvari koje su nam bile potrebne za posao. Sada bismo aplicirali na program potpore pčelarima zbog gubitka medonosnog potencijala, pa ćemo vidjeti što će biti s tim. Sve što smo u zadnje vrijeme kupovali, uzimali smo račune R1 pa ćemo vidjeti hoćemo li uspjeti dobiti kakav povrat”, kaže Evica.
Ponosna je na zaštićenu oznaku “Proizvod hrvatskog seljakog” koju je dobila od Gradske tržnice Vukovar:
“Samo nas je dvoje pčelara na tržnici koji imaju oznaku i jako sam ponosna na to. Ljudi znaju da kad dođu kod mene imaju kvalitetan med. Nažalost, većina ljudi je siromašna pa nema novaca za kvalitetan med već za sitne novce mora kupovati tko zna što iz uvoza, ali barem znam da moji kupci dobiju kvalitetan proizvod”, kaže.
Zaštita od pčela
Simpatična baka je malo ljuta kad joj kažu da med koriste samo kad su bolesni: “Pa med nam treba svaki dan, a ne samo zimi kad dođe temperatura i kad se razboliš. Da uzimaju više meda bili bi i zdraviji”, razmišlja baka Evica.
Svaki dan od 7 do 13 sati je na vukovarskoj na tržnici, nakon čega ide doma gdje uvijek ima posla po kući, pa u pčelinjak.
“Pčelarstvo je posao koji jednostavno morate voljeti, jer ako ga ne volite, nema koristi od toga. Kod pčela treba biti svaki dan, jer ako nešto ne napravite danas, sutra je već kasno”, kaže.
Kaže kako se od malena divi pčelama i kako je s godinama shvatila da su puno pametnije od ljudi:
“Kad imam vremena volim ih promatrati i gledati što rade i uvjerena sam da se ljudi nikad ne bi mogli tako dobro organizirati kao što to rade pčele. Nevjerojatno su bistre i bez obzira na to gdje otišle, uvijek se vrate u svoju košnicu”.
Na pitanje jesu li uvijek dobre ili znaju li i napasti Evica se smije i kaže da naravno da napadnu: “Pa mi krademo njihov med, mi smo njima lopovi, moraju nas koji put napasti. Na sreću, dobro smo zaštićeni u pčelinjaku, ali ni to ih ne sprečava da njih desetak krene za nas”.