Gorostas svjetske književnosti Ernest Hemingway jednoć je napisao: “Tko spasi jedan ljudski život – spasio je cijeli svijet”! Ovo je priča o policijskom službeniku Stjepanu Čošiću, zaposlenom u Odjelu za nezakonite migracije u policijskoj postaji Vukovar, koji se u slobodnom vremenu bavi trčanjem.

Ovaj dugogodišnji i sjajni ultramaratonac na svojoj jubilarnoj utrci, bio je to njegov 200. nastup, doživio je pravu ljudsku dramu, suočio se s nesrećom jedna atletičarke i reagirao pribrano, sjajno, veličanstveno. Sa svojim postupcima nesretnoj sportašici spasio je život.

Početkom svake godine dnevni list 24 sata i Hrvatska radiotelevizija dodjeljuju nagradu “Ponos Hrvatske”. Stjepan Čošić dobitnik je ove nagrade u 2020. godini.

Drama na Stjepanovoj 200. utrci

Priča ide ovako. U rujnu 2019. godine prošle godine trčao je jubilarnu 200. utrku. Riječ je o 46 km po uzbrdicama i nizbrdicama, kroz šumu i gusto raslinje slavonske planine Dilj. Konfiguracija terena silno je zahtjevna… Na kraju, od 26 natjecatelja samo ih je 16 završilo utrku.

Na ovoj izuzetno teškoj i zahtjevnoj utrci po planinskim stazama kroz šumu po planini, svaki natjecatelj je morao imati prvu pomoć, mobitel i vodu, a na startnom broju koji svaki trkač nosi na prsima, imali su SOS broj za slučaj ozljede ili gubljenja te je i Hrvatska gorska služba spašavanja bila uključena u osiguranje utrke u slučaju potrebe za njihovim angažmanom. Ovaj SOS broj pokazati će se dosta možda i ključnim u priči koju ćemo vam ispričati.

Negdje na pola utrke, pri 22. kilometru, dok je u punom zanosu grabio dugim koracima Stjepan Čošić naišao je na jednu atletičarku koja se od bolova previjala na tlu. Sam je kasnije govorio kako je isprve pretpostavljao da je izvrnula zglob, srećom naišao je u pravi trenutak dok je nesretna žena još mogla govoriti.

“U prvi tren sam pomislio da se ozlijedila, vjerojatno izvrnula zglob ili nešto slično. Kada sam pritrčao bliže rekla je da su ju izboli stršljeni. Tada sam i sam vidio roj stršljena iznad i oko nje. Pa sam čuo kako govori da ju je izbo roj stršljena, rekla je da će umrijeti, da je alergična na njihove ubode, da su joj prsti na rukama utrnuli i da joj jezik otječe. Znajući da je alergična, ona je inače i medicinska sestra po struci, imala je sa sobom ampule deksametazona”, sjeća se Stjepan Čošić.

Nije podlegao panici, smireno je slušao upute

Nesretna maratonka, Ines Jozić priznaje da se u prvome trenutku uspaničila, priča:

“Plakala sam, vrištala, derala se, mislila sam da ću se ugušiti. U taj tren, kada se sve dogodilo, nazvala sam mamu i rekla da ne znam što će se dogoditi, hoće biti dobro ili neće, samo da im kažem da ih volim”…

Naišao je atletičar Stjepan Čošić, odmah je zastao, pritrčao u pomoć. Kada je shvatio što se dogodio nije podlegao panici, smireno je slušao upute od Ines. Nije pogriješio niti u najmanjem detalju, Ines ga je sa zadnjim naporima glasom vodila što treba činiti. On joj je spašavao život, ona nije mogla sama…

On je slušao moje upute, otvorio ampulu, navukao lijek, dao mi je u jednu ruku jednu dozu lijeka, ja bih se samo ubola u venu, on je sve drugo odradio jer ja nisam imala osjećaj u prstima”! Riječi su ove također hrabre žene.

“Ostala sam živa zbog pomoći hrabrog policajca”

Stjepan je potom s njenog mobitela nazvao SOS broj te javio što se dogodilo i gdje se nalaze. Dozvao je i ostale trkače da im priteknu u pomoć, znajući da iza njih ima dva, tri trkača. Trkače koji su pristigli također su napali stršljeni, no zajedno su uspjeli povesti djevojku stazom kojom vodi utrka.

Stjepan je zatim nastavio trčati, a unesrećenu trkačicu je prepustio brizi trojici trkača do dolaska motocikliste koji je došao po unesrećenu atletičarku te je prebacio do vozila hitne medicinske pomoći koje je čekalo na rubu šume.

Kada je sve prošlo, Ines Jozić se prisjetila svakog detalja:

“Mislila sam da se takvo što samo u filmovima događa i vjerujte nisu nimalo ugodni ubodi, pekli su, boljeli. Evo i par dana poslije još uvijek bole i svrbe, ali bitno da je glava ostala živa i sretna sam zbog pomoći hrabrog policajca“. Trkačica je izbrojala čak 30 uboda, a i niz drugih trkača je doživjelo po desetak i više uboda stršljena, a jedan je trkač iz Preloga zbog uboda zadržan u bolnici.

“Stjepan je samozatajan, ali produktivan policajac”

Osim što je spasio djevojku, policajac Čošić ostvario je solidan rezultat na utrci. Bio je treći od samo 16 natjecatelja koji su utrku završili.

Stjepan Čošić ne želi o svom činu pričati niti u trećem licu niti voli da ga se hvali;

„Ja od početka, od tog dana kada se to dogodilo, želim vjerovati i vjerujem da sam postupio kao što bi svaki drugi trkač postupio da je bio na mome mjestu”!

Ipak, ljudi znaju prepoznati velike geste, načelnik Policijske uprave vukovarsko-srijemske predložio je Stjepana Čošića za nagradu “Ponos Hrvatske”.

“On je policijski službenik koji je samozatajan, ali produktivan. Tako da mogu reći da sam ponosan što imam takvog službenika u svojoj postaji”, rekao je Vlado Božić, načelnik policijske postaje Vukovar.

“Tko spasi jedan ljudski život – spasio je cijeli svijet”!

Podijeli