Opatija bajna biser hrvatskog Jadrana obilježila je život junaka naše priče, Damira Kreilacha.
Damir je kao dvogodišnjak pobjegao od rata iz rodnog Vukovara i novi dom je našao u Opatiji gdje je počeo trenirati nogomet. Ratnih strahota se, na sreću, ne sjeća, ali nikad nije zaboravio odakle je došao.
“Vukovar je grad u kojem sam rođen i koji u mom srcu ima posebno mjesto zbog svega što je prošao i istrpio. U njemu sam, nažalost, živio samo dvije godine, ali na svaki spomen Vukovara prva asocijacija mi je da je to grad heroj”, rekao je jednom prilikom Damir.
Kao šestogodišnjak 1995. godine počeo je trenirati nogomet u Opatiji da bi ga 2000. u svoje redove dovela Rijeka u čijem je omladinskom pogonu igrao sve do 2007. godine.
2008. dobio je prilliku zaigrati za prvu momčad, gdje je već od prve utakmice stekao status omiljenog igrača i miljenika publike kojeg je Armada obožavala. A sve zbog njegove borbenosti i zalaganje na terenu kojeg je pokazivao u velikim količinama.
U pet godina, koliko je nosio rijekin dres, Kreilach je za klub s Kvarnera odigrao 133 utakmice i zabio 19 golova.
Nogometni ga je put odveo u Njemačku, u drugi manje razvikani klub iz Berlina – Union. I tamo je, igrajući na svojoj poziciji zadnjeg veznog igrača, brzo kupio simpatije navijača i stekao je među njima omiljeni status. Union se stalno borio za ulazak u Bundesligu, a Damir je u pet godina, sve do 2018., odigrao 157 utakmica te upisao 33 gola i 18 asistencija.
A Damirov san, koji i dalje traje, je onaj američki. Ni sam ne znajući što mu nosi taj ogroman izazov zvan MLS Damir, u njega se hrabro upustio. Igrama u Real Salt Cityu od veljače 2018. godine oduševljava tamošnje navijače.
Posebno impresivan pečat ostavila je njegova igračka predstava protiv LA Galaxya čiji je dres tada nosio vleiki Zlatan Ibrahimović. Real Salt Lake, predvođen sjajnim Kreilachom, pregazio je glamurozni Galaxy sa 6:2, a Kreilach je na utakmici zabio hat-trick. Zaludio je i Amerikance i tamošanje navijače.
Kad su mu nogometne obveze dopuštale posjećivao je svoj rodni grad, no sad je to ipak malo teže otkad nogometni kruh zarađuje preko oceana.
‘Vukovar rado posjećujem uvijek kada mi to moje nogometne obaveze dopuste. Velika mi je želja doći u Vukovar i na 18.11. kad se obilježava tužna obljetnice njegove okupacije’, kaže Vukovarac koji svoj rodni grad ne zaboravlja ni u dalekoj Americi.
‘Vrlo je važno da se grad sportski razvija i da se u njemu zaigra drugoligaški ili zašto ne i prvoligaški nogomet’, istaknuo je jednom prigodom. To bi još više pridonijelo njegovu razvoju i ostanku mladih u gradu i da Vukovar sportski još više oživi i razvija se, Vukovar to zaslužuje.
Jedino što ovaj rođeni Vukovarac nije dosanjao je igranje za hrvatsku nogometnu repreznataciju.
‘To je jedan cilj koji još nisam ispunio. Ali nikad nije kasno. Uvijek se treba nadati, a ne govoriti puno o tome i gurati se preko medija i lobija. To nikako. Pa hoće li taj poziv doći ili neće, to je malo i do drugih okolnosti te sreće’, istaknuo je prije nekoliko godina Damir.
Vjerojatno će njegov san o dresu hrvatske reprezntacija ipak na kraju ostati nedosanjan no to nimalo ne umanjuje njegovu životnu priču i karijeru koju je postigao.
Od Vukovara i strahota rata do američkog sna – priča kao iz najboljih snova ili kakvih filmova koju je u realnost pretvorio Damir Kreilach, koji je svojim zalaganjem, igrom i pristupom na terenu i izvan njega omiljen i pozitivan lik, i zbog čega ga navijači obožavaju. Sportski ponos grada na Dunavu.