S 21 godinom imao je pred sobom naznake blistave karijere. Tražila su ga naša dva najveća kluba – Dinamo i Hajduk, bio je pred odlaskom u Borrusiu Dortmund, bio je nogometno čudo iz Dalja no sve je prekinuto u sekundi.
Danijel Popović zvani Tuđman bio je možda i najtalentiraniji i najbolji vukovarski nogometaš. Život mu je tragično prekinut 23. listopada 2002. godine u teškoj prometnoj nesreći u Borovu Selu.
Zašto je priča mladog Danijela toliko posebna u kontesktu Vukovara i sporta grada na Dunavu? Daniel Popović bio je prvi etnički Srbin koji je zaigrao za hrvatski Vukovar ’91.
Danijel je bio najstarije od šestoro djece u srpskoj obitelji iz Dalja, nedaleko Vukovara. Rođen je u Vukovaru 6. ožujka 1982. godine. Otac mu je podrijetlom iz okolice Banje Luke.
Popović nije prošao nikakvu nogometnu školu, a već je s 15 godina redovno nastupao za seniore NK Dunava iz Dalja, kada je na 30 utakmica u 1. ŽNL postigao osam pogodaka. Sljedeće godine (1998.), trener juniora HNK Vukovar 91, Ivica Radoš doveo ga je u juniorski tim Vukovara ’91.
To je bio ogroman i veliki šok za pripadnike srpske nacionalne manjine u Vukovaru jer je on time postao prvi Srbin koji je zaigrao u do tada čisto hrvatskom klubu. Zbog toga je dobio i nadimak Tuđman.
Krasila ga je kao napadača izrazita brzina, bio je neuhvatljiv za protivnike, strašan i veliki potencijal.
Prema riječima njegovih trenera čekala ga je i reprezentativna karijera.
Kada je Ivica Radoš postao trener prve momčadi u proljećnom dijelu sezone 2000./01. 2. HNL Danijela promovira u seniorsku selekciju, gdje je on u 14 utakmica postigao 11 pogodaka. U jesenjem dijelu iduće sezone (2001./02.) postiže 22 pogotka u 15 utakmica i iako nije igrao drugu polovicu sezone, postao je najbolji strijelac lige. Za nagradu stigla je pozivnica za mladu U-21 reprezentacija za koju je u dvije utakmice zabio dva gola.
Posljednji nastup za NK Osijek, u kojeg je prešao u ljeto 2002., imao je 19. listopada kada je u utakmici protiv Cibalije postigao pobjednički pogodak. Četiri dana nakon te utakmice, u srijedu 23. listopada, vozeći iz Vukovara prema obiteljskoj kući u Dalju, uslijed vožnje neprilagođenom brzinom i bez položenog vozačkog ispita, u centru Borova sletio je s ceste i udario u rasvjetni stup koji je pao na auto, na licu mjesta usmrtivši nesretnog Danijela.
Koliko ga u nogometnom Vukovaru cijene govori i činjenica da se od 2003. godine, u organizaciji HNK Vukovar ’91, odnosno HNK Vukovar 1991 (škole nogometa “Mali Vukovarac”) i grada Vukovara, na gradskom stadionu u Vukovaru održava Memorijalni turnir limača “Danijel Popović”, u znak sjećanja na njega.
Danijel je svojim primjerom i životom pokazao kako se voli svoj kraj i domovina i bez obzira na sve ratne strahote koje su tada još bile puno svježije. Za njega je bila čast i sreća odjenuti i nositi hrvatski dres.
Nogometni klub Vukovar s ponosom se sjeća ovog mladića čiji su život i nogometna karijera, koja je bila predodređena za zvijezde, tako naprasno i u sekundi prekinuti.
Danijelu je samo nebo bila granica.