Iako se Vaterpolo klub Vukovar naziva ‘najmlađim klubom u gradu’, osnovan je prije samo pet godina, tradicija ovog sporta daleko je duža nego što bi netko mogao pretpostaviti.

Vaterpolo se, naime, ovdje igra duže od pola stoljeća, a da budemo preciziniji prvi klub osnovan je još 60-ih godina prošlog stoljeća, tada pod imenom “PVK Borovo”. Svojedobno je okupljao između 60 i 100 članova, ovisno kakva su vremena bila.

“Izgradnjom plivališta olimpijskih razmjera u Borovu naselju 1960. godina stvoreni su uvjeti za bavljenje plivanjem i vaterpolom. Kako su u to vrijeme sve sportske aktivnosti bile financirane sredstvima koje je izdvajala poznata Tvornica obuće Borovo, tako je i nazvano veliko sportsko društvo. Skupina entuzijasta i zaljubljenika u plivanje i vaterpolo pokrenula je osnivanje plivačkog i vaterpolo kluba koji počinje s radom 1962.godine pod nazivom ‘Plivački i vaterpolo klub Borovo”, kažu nam nastavljači njihove tradicije iz kluba-nasljednika.

Klub je aktivno djelovao sve do lipnja 1991., odnosno do početka Domovinskog rata. Zbog ratnih zbivanja s radom prestaje početkom srpnja 1991. godine.

“Tijekom godina postojanja klub je osim natjecateljskog plivanja i vaterpola, kroz suradnju sa školama i civilnim udrugama (Udruga slijepih i slabovidih, Udruga invalida rada, itd.) obučavao neplivače i pomagao u organizaciji natjecanja. Kroz obuku neplivača klub je dobijao nove članove jer se obuka nastavljala kroz školu plivanja, tako da klub klubu nikada nisu nedostajali članovi. Možemo reći da su na tisuće djece i mladih iz Vukovara i okolice uspješno naučilo plivati uz pomoć našeg kluba”, ponose se.

PVK Borovo tijekom tri desetljeća sudjelovao je na regionalnim i republičkim natjecanjima. Bili su višestruki osvajači Prvenstva Slavonije i Baranje, a kao najveće rivale ističu Mladost iz Bjelovara tijekom sedamdesetih godina te osječki Omladinac u ranim 80-ima.

“Prvak se uglavnom odlučivao u izravnim susretima ovih triju klubova”, naglašavaju. No, ne zaboravljaju ni druge rivale pa tako kažu da su im konkurencija bili i VPK Vinkovci, PVK Đakovo i Slavonska Požega.

Na republičkoj razini, priznaju, izostao je veći uspjeh. Igrali su se finalni turniri, no dalje od toga nije išlo.

“Razloga tomu je više. Svi koji su svjedoci toga vremena i bili su u nekom od sportova dobro znaju da u gradu i na razini Sportskog društva Borovo nije postojala istinska želja rukovodnih struktura i onih koji odlučuju, a time je izostala i ozbiljnija financijska podrška plivačima i vaterpolistima”, pojašnjavaju nam i dodaju da su tada favorizirani sportovi poput nogometa, boksa i košarke.

VK Vukovar / arhiva

Ipak, dodaju da je klub bio uspješan i u Slavonsko-vojvođanskoj ligi gdje su često ostvarivali pobjede u susretima s Vojvodinom iz Novog Sada, Spartaka iz Subotice, ŽAK Kinkinde, Proletera iz Zrenjanina, Poleta iz Sombora, pa i Bečeja, kluba koji će postati prvak Europe 2000. godine.

“Klub je oduvijek djelovao na čisto amaterskim osnovama, ali s puno ljubavi prema vaterpolu. Svi uspjesi mogu se pripisati entuziazmu sportaša, marljivoj upravi i vrijednim trenerima koji su redom bili Karčika Arpadfi, Tino Šutija, Mirko Puzak, Nebojša Đapo, Đorđe Prodanović, Dražen Medaković i Željko Troha.

VK Vukovar

A ističu i jednu zanimljivost.

Moglo bi se reći da je to bio ‘bratski’ klub sudeći prema broju članova koji su bili braća: Zlatan i Tino Šutija, Mirko i Miroslav-Baćika Puzak, Đorđe i Vladimir Prodanović, Josip i Željko Troha, Lajoš i Pišta Bocka, Zoran i Dražen Medaković, Antun i Josip Turk, Duško i Srđan Popović, a tu su još i braća Stojić, Moržanj, Konrad, Španja, Marjanović, Krekić…, koji su proveli u klubu nešto kraće vrijeme.”

Podijeli