Veliku obljetnicu proslavio je Vukovar ove godine, okruglih 790 godina je prošlo otkako je postao slobodni kraljevski grad.
Hrvatska je tada bila u državnopravnoj zajednici s Ugarskom pa je odluku o tome da Vukovar postane slobodan donio ugarski kraljević Koloman (mađari bi rekli Kalman) koji je bio herceg Slavonije. Povelju je potpisao 1231. godine.
Vukovar je, kažu povjesničari, tada postao tek treći grad u Hrvatskoj koji je dobio status slobodnog grada. U to vrijeme Vukovaru je bio sjedište velike Vukovske županije, koja je obuhvaćala područje između Dunava i Save, a bio je poznat po svojoj svojoj utvrdi na dunavskoj obali. Unutar utvrde odvijao se bogat društveni život, tamo su se smjestili obrtnici, trgovci, seljaci…
“Ako netko između njih na samrti, može svoje imanje ostaviti kome god hoće”
Prijepis povelje čuva se u vukovarskom Gradskom muzeju, a zanimljivo je pročitati što zapravo stoji u njemu.
“Koloman po milosti božjoj kralj i herceg cijele Slavonije pozdrav i svakom pozdrav i svako dobro. Brižljivošću mudrih je određeno da se sve ono što se zbiva u vremenu osnaži pismenim svjedočanstvom kako se u njemu ne bi izgubilo. Stoga želimo da dođe svima do znanja da smo našim građanima, koji borave ispod vukovske utvrde, to jest Teutonima, Saksonima, Ugrima i Slavenima, po savjetu i uz pristanak svih naših kmetova odredili takvu slobodu“, započinje u uvodu Koloman pa prelazi na stvar.
“Da je svaku parnicu koja nastane među njima osim prolijevanja, dužan presuđivati njihov načelnik kojeg će sami postavljati. A prolijevanje krvi ne može suditi sam, nego zajedno sa zapovjednikom utvrde, s kojim neka zajedno donosi presudu.
Određujemo također da su od svakog dvora dužni davati, pošto prođu tri godine, polovicu fertona godišnje, i to tako da na blagdan sv. Jurja plaćaju po tri pondera. Određeno im je, ako netko između njih na samrti, može svoje imanje ostaviti kome god hoće. Određujemo im također da nitko ne može nikoga iz njihova mjesta svezana ili okovana izvući, ako prije toga nije osuđen.
Ni jedna parnica ne smije biti presuđena – na dvoboj!
Osim toga, da ne bi bilo u čemu oskudijevali, predali smo im čitavo zemljište same utvrde koja se zove T. da na njemu stanuju i šumu na tom zemljištu koja se zove T. iz koje smo im dopustili da uzimaju drvo za izgradnju domova i dovršenje kuća.
Dopustili smo im također slobodno ribarenje na Dunavu i rijeci Vuki. Određujemo također, ako tko hoće neka slobodno kad uzhtjedne iseli, pošto proda sve stvari i kuće. Dodajemo da se nijedna parnica između njih ne presudi na dvoboj. A da se naša odredba ne može opozvati, po savjetu i uz pristanak naših kmetova smo zapovjedili da se ova isprava potvrdi zaštitom našeg pečata.
A tu su prisutni naši kmetovi: ban Jula i njegov sin, drugi Jula, magister naših tavernika, Nikola zaladski, Opoj šomođski, Petar vukovski, Juraj baranjski, župani i mnogi drugi. Dano rukom magistra File, našeg notara, godine od utjelovljenja Gospodnjeg 1231.”, napisao je Koloman.