Čuli smo jednom, sada već tako davno, da je u Vukovaru otvorena prva gostionica “K Zvijezdi”. Otvorena je, navodno, još za turske okupacije Vukovara pa je ona ujedno i najstarija građevina u gradu. Poprilično fascinirani i u potrazi za zanimljivom pričom, jer gostionice su nerijetko pune istih, krenuli smo u potragu.
Obratili smo se Turističkoj zajednici Vukovarsko-srijemske županije koja nas je nakon vlastite svojevrsne potrage izvijestila o lošim vijestima, o gostionici nitko ništa ne zna, no možda, rekli su nam, gradski muzej pomogne. I jest!
Na adresu nam je došla karta Vukovara iz 1817. godine koja navodno prikazuje samu gostionicu. S legendom na latinskom jeziku, zurili smo u tu kartu u potpunoj nevjerici i neznanju. Srećom, iz muzeja su nas uputili na pravi trag i našli smo oznaku.
Ponudili su nam pritom i knjigu koja vjerojatno sadrži informacije o gostionici, “Spomenici Pučke djevojačke škole”, koju je 2015. izdao Državni arhiv u Vukovaru, no jedan od autora, arhivist, Petar Elez iz samog arhiva očito je nije smatrao dobrim izvorom pa nas je uputio na drugi izvor, knjigu Brane Crlenjaka koji gostionicu možda spominje u knjizi ’Razvitak vukovarskih ulica’.
Ohrabreni i kilometrima daleko od Vukovara, pronašli smo je u jedinoj knjižnici u Zagrebu, jedini primjerak u gradu, u knjižnici na Vukovarskoj ulici. Knjižničarka nam je rekla kako smo imali sreće, a tada čak nismo ni znali na koliko razina će ta izjava biti istinita.
S prikupljenim podacima, ispričat ćemo priču o, sada znamo i točan naziv, gostionici “Zvijezda”. Ona ide kako slijedi.
Suprotno našim podacima, gostionica očito nije otvorena u vrijeme turske okupacije jer tada, u Novom Vukovaru bilo je samo nekoliko građevinskih objekata. Među njima, međutim, nije spominjana nijedna gostionica, no ona se pak na kartama tog grada u razvoju počinje pojavljivati u vrijeme austrijske preokupacije, između 1687.-1795. godine.
“U legendi karte koju je izradio vlastelinski geometar Gabrijel Homer, 1817. godine pod brojem 9 označene su ruševine utvrda koje stoje iznad gostionice »Zvijezda«. To je ona kula čiji su temelji i danas potporni zidovi brijega uz Školu učenika u privredi (desni krak bio je nekada gostionica Zvijezda) i kuća prema katoličkoj crkvi”
Da je gostionica zapravo otvorena u vrijeme austrijske preokupacije, govori i podatak kojeg iznosi ovaj autor, a koji tvrdi da se “kratko vrijeme nakon Eltzova preuzimanja vukovarskoga feuda grad počinje razvijati i ubrzo je imao oko 400 kuća i 1.300 stanovnika; među njima 3 trgovca i 120 obrtnika. Austrijska vlast imala je dobro iskustvo u administrativnoj i upravnoj organizaciji pa je privredni, kulturni, a s njim i urbanistički razvitak tekao vrlo brzo”.
“U Novom Vukovaru naseljavat će se samo otmjeniji dio gradskoga stanovništva: veleposjednici, plemići, advokati, suci, bilježnici, liječnici, apotekari, više i niže činovništvo i oficiri. Takva struktura stanovništva prema svojoj ekonomskoj moći tražit će izgradnju boljih kuća, a i objekte društvene namjene: bolnicu, školu, sud, žandarmeriju, policiju, gostionice, štamparije itd.”, dodaje.
Da je postojala u vrijeme austrijske preokupacije, prije nego turske, svjedoči i karta Vukovara iz 1795. godine, Franciscusa Schrauda.
“Drugi odvojak (Radićeve ulice op.a) ide prema Gajevoj ulici i u njemu je bilo 4 kuće samo s desne strane, najveća od njih je gostionica »Zvijezda«”.
Osim toga, čini se kako je i sama gostionica bila u vlasništvu stranca, a ne rođenog Vukovarca koji se u to vrijeme većinski bave poljoprivredom.
“Novi grad je nastao na lijevoj obali Vuke pa nije prostran ni dobro zidan, ali ipak značajan, jer su gotovo svi stanovnici njemački obrtnici i manufakturisti”, stoji u knjizi Crlenjaka.
Do 1817. godine, kada Crlenjak navodi iduću kartu, onu Homerovu, Gajeva ulica razvila se pa “s desne strane, do odvojka prema Maršala Tita ulici, bilo je 4 kuće, a u tom odvojku s desne strane 1, a s lijeve 5 kuća i gostionica »Zvijezda«”
Gostionica se tada očito nalazila na sjecištu ulica jer na istoj karti, “Maršala Tita ulica, od davnina je bila Glavna ulica”, navodi Crlenjak koji objašnjava kako na karti ona “počinje kod velikog mosta na Vuki i ide do gostionice »Zvijezda«, današnje Škole učenika u privredi, odnosno Radićeve ulice”. Također, “Andrićeva ulica počinje od Velikog trga iz izbija na Maršala Tita ulica, točnije na gostionicu Zvijezda”.
Gostionica je u to vrijeme jedina ucrtana u karte i sam autor jedinu ju spominje, tako možemo zaključiti kako je doista i jedina gostionica koja posluje, no do požara 1822. godine, otvorile su se i druge, jedna od njih, nazvana je Magazin.
Naime, u zapisima varoškog notara Demetera, sam požar zabilježen je najtočnije, ali i najdramatičnije, kako navodi Crlenjak. Tu notar tvrdi kako je “čitava Alica do kuće Johana Nusera, čitava pijaca do gostionice Zvijezdi, Šlezija do kuće Marije Oršića…bile su pusto garište”. “U pepeo se pretvoriše: srpska škola, varoške gostionice: virtshuzi Stern, Magazin i Karpfen zatim kod »Zvijezde« se nalazeća jevrejska iskuvaona sa svim stajama i šupama”, dodaje.
Tu je čini se došao kraj vukovarskoj “Zvijezdi”, a čak i kada smo pomislili kako ipak nije prošla tako loše, na Mapi Staroga Vukovara iz 1863. godine, Geodetskog arhiva mapa Zagreb, Crlenjak uočava “veliki neisparcelirani prostor koji je nastao vjerojatno poslije velikoga požara 1822. godine u kojem su izgorjele sve kuće u Gajevoj ulici“. Podsjetimo, Zvijezda se nalazila upravo tamo.
Doduše, analizom Maršala Tita ulice, Crlenjak opet uočava Zvijezdu, uz koju su bile 3 male kuće od koji dvije još i danas postoje, navodi. Do kraja pak ulice, pojavljuje se i trg koji, kako navodi autor, to nije bio, iako arhitektonski i prostorno spada pod tu kategoriju. “Na njemu kroz stoljeća stoji nekoliko značajnih i lijepih objekata, gostionica »Zvijezda« i tzv. Poićeva kuća”.
I ne spominje se jedno vrijeme Zvijezda uopće, sve dok na općinskoj sjednici 14. lipnja 1876. godine Jovan Marković stavlja ponudu da mu općina “dade u najam svoje kuće (gostionice): Šaran, Magazin, Zvijezda, Kraljević Marko i Šlezija”, stoji u knjizi. Nije poznato je li mu želji udovoljeno, no ovaj nam zapis govori kako je gostionica zaista bila pod austrijskim vlasništvom, pod vlasništvom grada, a ne dio privatnog.
Sljedeći podaci do kojih dolazi Crlenjak pokazuju pak kako je Marković ostao bez Zvijezde, jer “17. kolovoza 1891. godine, odobreno je ustrojenje »samostalne četverorazredne realke« i ona je privremeno smještena u adaptiranu zgradu gostionice »Zvijezda«. Već sljedeće godine zazidan je ulaz s ulične strane i dograđena nova prizemna zgrada koja je povezana velikim ulaznim vratima sa starom zgradom bivše gostionice. Gimnazija je tu bila samo do 1894. godine, kada preseljava u novosagrađenu zgradu, a ovdje useljava Osnovna muška škola.”
Od tog trenutka o gostionici pod tim imenom ne postoje podaci, iako, neslužbeno, mogla je biti među pet osnovnih škola koje su djelomično ili potpuno razorene za vrijeme tromjesečnog sustavnog razaranja grada 1991. godine, kako tvrdi Crlenjak.
Ipak, na tom mjestu, u vrijeme kada Crlenjak piše knjigu, 1975. godine, kako vidimo, otvorena je Škola učenika u privredi i to su posljednji službeni podaci koje posjedujemo i kultnoj gostionici.
Tijekom godina, kako smo i ranije naveli, Vukovarski su ugostiteljski asortiman činile brojne gostionice, no ova je, po svemu sudeći zaista i bila prva takva. Ipak, prvom kavanom, smatran je drugi objekt. “U katnici Magistrat, u lijevom prizemnom dijelu otvorena je prva gradska kavana”, navodi Crlenjak.
“Magistrat je 6. IX. 1818. sklopio ugovor s Jovanom Gavrilovićem o otvaranju kavane. (Kavanom se nazivao onaj ugostiteljski objekt u kojem je obvezno bilijar, ostale su bircuzi).”, ističe.
Izgled gostionice, također nismo pronašli, no usporedbom karte iz 1817. godine i one Vukovara danas, gostionica bi mogla biti negdje na području današnjeg Bećarskog križa, na karti Gabrijela Homera, označena brojem 10.