Gradska naselja i službene nazive ulica, domaći ljudi najčešće ne pamte tako. Svi koristimo druge nazive koji su se udomaćili u narodu, a upravo oni najzanimljiviji su. Na svu sreću, one vukovarske grupirao je Brane Crlenjak u knjizi ’Razvitak vukovarskih ulica’, a mi iznosimo one najzanimljivije.
Zbog činjenice da su se tu tijekom godine naseljavali Nijemci, povišeni jugozapadni dio grada kolokvijalno je poznat kao Švapsko brdo. Za ovo područje taj naziv naime i nije baš neobičan jer Nijemci su, uz Hrvate, bili među najbrojnijim stanovništvom. Osim toga, tijekom austrijske okupacije, njemačko-austrijske obitelji vladale su Vukovarom i županijom.
Švapsko brdo naziv je koji se zadržao godinama.
Opasni Vuka i Dunav
Vukovarci su velike bitke vodili s Vukom i Dunavom koji su se često izlijevali iz svog korita. Zbog toga, neka su naselja preimenovali ovisno o blizini ovim rijekama. Tako je recimo nastala Podvuka, uz desnu obalu Vuke.
Kako navodi Crlenjak, današnja Ulica Ivana Gorana Kovačića često bi zbog visokog vodostaja poplavila i potopila pojedine kuće, pa je nazvana Podvuka. No nije joj to jedino ime. Nazivana je i Anđeoska mala, a ime je navodno dobila nakon što je veliki požar 1822. godine zahvatio četiri kuće u toj ulici. Legenda kaže kako su se tu građanima prikazali anđeli i Gospa, kako navodi Crlenjak.
S druge strane, zbog vodostaja rijeka, nastalo je Priljevo, predgrađe Vukovara. Tamo, kako govori autor, Vuka se najviše približava Dunavu pa se zbog nizinskog područja pri manjim poplavama prelijeva u Dunav.
Prelijevanje iz korita načinilo je i Veneciju ili Rukavinin sokak te trenutno Ribarsku ulicu. Venecija se nalazila podno samostanskog brijega gdje se nekada Vuka prelijevala u Dunav. “I pri najmanjim poplavama i Dunav i Vuka poplavili su ulicu pa je izgledala kao u Veneciji”. Kada je Vuka promijenila tok i počela utjecati u Dunav, ulica se regulira pa novo stanje traži novo ime. Kako je najčešće naseljavaju ribari, postaje Ribarska.
Logičnim slijedom
Nerijetko su vukovarske ulice dobivale imena po djelatnostima osoba koje je naseljavaju pa tako tijekom godina postoji Kazandžijski sokak (kazandžija-krznar), Klozerski sokak, Kotlarska ulica, Čarugdžijski sokak i drugi.
No, najzanimljviji su oni koji opisuju stanje ulice, a koji su nastali najlogičnijim slijedom. Tako je recimo poznat Ćoravi sokak.
Nastao je presušivanjem desnog kraka Vukina ušća i nasipavanjem tog područja. “Koncem XIX. stoljeća stvorili su se uvjeti da se između Ribarske ulice i Dunava formira ulica. Ulaz je bio iz današnje Nazorove, a izlaza nije bilo – dakle slijepa ulica ili ćorava”, navodi Crlenjak.
Pojavila se tijekom godina i Krnjotak. Ulica koja ide paralelno s Gundulićevom, na prvim se mapama grada pojavljivala s neobične tri kuće koje nisu pripadale ulici, ali su smještene po strani Gundulićeve, pa su ocijenjene krnjima, necjelovitima. Od tud i naziv Krnjotak.
Na sličnom principu imenovana je i Lijeva Bara. Ulica je to koja se nalazila na samoj bari iz koje je u nekom trenutku 1940. godine potekao potočić. Tijekom godina postala je vrijedno arheološko nalazište, a izgrađeno i mnogo novih kuća.
Naposljetku, ako nešto detaljno definira stanje ulice to je ulica Vratolom.
“Danas je to dio Radićeve ulice od kućnih brojeva 90 do 103. Siječe i dijeli Lijevu baru od Ulice Maksima Gorkog. Cesta se blago uspinje prema Ulici JNA, ali je nekada bila vrlo strma pa se za kišnih i zimskih dana tu doista mogao slomiti vrat, pa otuda Vratolom”, zaključuje autor u knjizi ’Razvitak vukovarskih ulica’.