Vraćajući se iz logora u Austriji, Vukovarac Kuzman Bošnjaković došao je na ideju o gradnji salaša. Zamislio, osmislio i sagradio.
Salaš je na žalost, u Domovinskom ratu spaljen i uništen do temelja, no zahvaljući obitelji, a ponajviše Kuzminom unuku Tomislavu, krajem prošle godine je obnovljen i registriran kao Camp odmorište i robinzonski smještaj.
Za Kuzminog unuka Tomislava emocije su i danas jake kada se mislima vraća u vrijeme okupacije i spaljivanje salaša koji je neprijatelju zapravo bio prva točka daljnjeg uništavanja.
“Od svega je ostala samo jedna greda koju čuvamo i dalje”, sjetno nam priča Tomislav. “Mojem ocu bilo je posebno teško gledati spaljeni salaš s obzirom da je tu proveo svoje djetinjstvo i mladost, a to mu je ujedno bilo i sklonište od granata te ratne godine. Cijela obitelj potom je dugo razmišljala o obnovi i kako uopće renovirati salaš, no krajem 2019. radovi su napokon privedeni kraju, a ubrzo su nam stigli i prvi gosti”, ponosan je danas Tomislav.
Tijekom razgovora ističe djedove zasluge kao utemeljitelja salaša, po kome je ‘Kuzmin salaš’ i dobio ime.
“Djed je salaš osmislio kao mjesto gdje bi mogao držati stoku jer su parcele u selu bile premale za to. Zemljište je naslijedio od svog oca i na njemu krenuo graditi”, priča Tomislav, opisujući kako je tadašnji salaš imao prostor za spavanje, kuhinju, ostavu, štalu za konje, kokošinjac, ovčaru, sjenik i čardak. U ono vrijeme jedva da su postojale kuće s potkrovnim stanovima, a djed je osmislio baš takav tip gradnje i njegov izgled, ponosno ističe.
Kuzmin salaš danas svojim gostima pruža neprocjenjiv mir i tišinu, na lokaciji nedaleko od Nijemaca, smješten odmah uz Centar za promatranje ptica i rijeku Bosut. Zasad se nude dvije sobe sa po dva ležaja, no obitelj razmišlja o gradnji još dvije drvene kućice, ali svakako planiraju ostaviti dovoljno travnatog prostora za kampiranje jer salaš je prvenstveno namijenjen robinzonskom turizmu.
Jedinstvenost Kuzminog salaša je i okruženost brojnim turističkim sadržajima, kulturnim manifestacijama i bogatom baštinom, a istovremeno gosti će biti sakriveni od neželjenih pogleda i ljudske znatiželje, napominje Tomislav.
Cijena od oko 370 kuna za noćenje s doručkom ili 1100 kuna za cjelodnevni najam kuće vjerujemo, prihvatljiva je za one koji se barem nakratko žele riješiti nagomilanog stresa. Zato ne čudi da su česti upiti za team buildinge ili poslovne večere, kaže naš sugovornik.
Prošlog tjedna na salašu se slavio srebrni pir, a česta su i krštenja, rođendani te ostali prigodni domjenci. Pitali smo domaćina Tomislava jesu li tamburaši nezaobilazan segment takvih fešti i koga bi volio ugostiti na svom imanju.
Smije se i kaže da su tamburaši pod obavezno na repertoaru, ali Davor Gobac uvijek je dobrodošao kao gost.
Što se planova za budućnost tiče, njih svakako ima, a ugradnja solarnih panela i drveni bungalovi samo su neki su od njih, kaže Tomislav.
No, dok se ne krene s novim ulaganjima, gosti će i nadalje, osim u smještajnim kapacitetima, uživati u vožnji kanuom, kočijom, turističkim brodom po rijeci Bosut i Spačva, a na raspolaganju su im i usluge frizersko-kozmetičkog salona u sklopu OPG-a.
Mi bismo za kraj samo pohvalili očuvanje običaja i djedovog salaša koji traje, eto, već 80 godina.
