Krunidba nedavno preminule kraljice Elizabete II. velikim slovima je upisana ne samo u britansku povijest, već i u povijest hrvatskog vinarstva. Naime, tog davnog 2. lipnja 1953. uzvanici krunidbe u Londonu su se častili vinima iz iločkog podruma. Uzvanici iz čitavog svijeta imali su prilike uživati u arhivskom vinu traminac, berba 1948. i zelenom silvancu. U međuvremenu je na čelo Velike Britanije došao novi kralj, a ostaje za vidjeti hoće li se i na njegovoj krunidbi služiti iločka vina.
Odluči li se krenuti stopama svoje majke, izbora mu neće nedostajati. Jedna od adresa koju bi tom prilikom sigurno trebalo posjetiti je ona Mladena Papka koji je 2014., nakon desetljeća rada u Iločkim podrumima, odlučio pokrenuti vlastiti posao.
‘Svi su mi govorili da sam lud’
Ovaj bivši direktor Iločkih podruma i dugogodišnji enolog i agronom po struci, čak je dva desetljeća proveo u firmi, a od toga je osam godina bio na čelnom mjestu. Čak i s tim iskustvom, bilo mu je teško dobiti kredit kako bi pokrenuo vlastiti posao.
“Svi moji prijatelji su mi govorili kako sam lud. Imao sam 51. godinu, imao sam dobro radno mjesto, nikome nije bilo jasno zašto sam se odlučio na taj korak“, počinje Mladen svoju priču.
Kaže kako zadnje dvije-tri godine jednostavno više nije mogao raditi za nekoga drugoga.
“Shvatio sam da više nije bilo moguće razvijati Iločke podrume u smjeru u kojem je to u tom trenutku bilo potrebno. Vlasnik je gurao neku svoju strategiju koja je bila potpuno suprotna od onoga što je struka tražila i kako se to trebalo raditi. Smatrao sam da nemam više što raditi na mjestu direktora kad ne mogu izgurati strategiju koja bi koristila ne samo iločkim podrumima nego i cijelom iločkom vinogorju cijelom iločkom vinogradarstvu”, kaže Papak koji napominje kako je i prije, a i sada kada je privatni vinar, mislio da su iločki podrumi lokomotiva iločkog vinogradarstva i vinarstva i da se tamo ne može raditi nešto paušalno.
“Treba postojati strategija, kako, koliko, u kojem se smjeru razvijati itd., ali toga nije bilo. Umjesto da radim na radnom mjestu na kojem nisam mogao ostvariti svoj san, odlučio sam otići svojim putem”, objašnjava nam Mladen.
Obiteljski posao
I nije požalio, posla ima puno, i previše, ali Mladen kaže da će raditi sve dok mu noge budu to dozvoljavale.
“Da se opet vratim u tu 2014., opet bih napravio isto, nikad nisam požalio što sam sve napustio i počeo ispočetka”, uvjeren je ovaj vinar.
Njegova vinarija nije velika, ali iz nje svake godine izlazi 113 tisuća boca kvalitetnog vina.
“Imamo četiri bijele sorte, graševinu, traminac, rajski rizling i chardonnay i dvije crne sorte, cabernet sauvignon cabernet franc“.
Koliko je bio riskantan potez na koji se odlučio, pokazuje i činjenica da je založio kuću da bi započeo svoj posao. Počeli su 2014. godine kada je navršio 51. godinu s malim podrumom u Iloku.
“Ovo sam započeo kao obiteljski posao i nadam se da će tako i nastaviti”, govori Mladen.
Stariji sin mu je završio agronomiju, ali iako još ne radi s njim, Mladen se nada da će se i to uskoro promijeniti. Kći, koja je također diplomirala, brine se za marketing, održava web stranicu i društvene mreže. A s njim radi i njegova žena koja je također došla iz Iločkih podruma.
“Sve ono što nisam uspio napraviti tamo, trudim se napraviti ovdje”, kaže Mladen koji objašnjava kako će visoka kvaliteta i njegovih vina pridonijeti i jačanju brenda iločkih vina za koje smatra da imaju najbolji potencijal u cijeloj kontinentalnoj Hrvatskoj.
“Ja sam samo jedan kamenčić u čitavoj toj priči, ali želim imati snažan doprinos u podizanju kvalitete i brendiranja hrvatskog vinarstva”, kaže Mladen.
“Iako sam imao 51. godinu kada sam započeo vlastiti posao, nije me bilo strah. Jedino čega sam se bojao je ne daj Bože bolesti ili nečega drugoga, ali sve ostalo sam znao da ću uspjeti riješiti. Eto, imamo 2.5 milijuna kredita koji uredno plaćamo”.
Pomogla mu vinska omotnica
Pitamo ga što mu je bilo najteže na početku kada je otišao iz Iločkih podruma, a on se smije i kaže banke.
“Pet banaka me odbilo, odbio me je čak i HBOR, da bi mi na kraju jedna banka odobrila kredit uz tako visoke zahtjeve i garancije da je to bilo gotovo za ne izdržati. Dobili smo kredit na osam godina, sada je prošlo više od četiri. Iako ga sad uredno otplaćujemo, banke su bile ozbiljan problem i velika prepreka i držim da se to događa samo kod nas. Da sam otišao u bilo koju drugu zemlju EU tražiti kredit, s mojim iskustvom i mojim godinama, bez problema bih ga dobio”, uvjeren je Mladen.
Kaže da je 20 godina mlađi sigurno bi pokleknuo već na prvom koraku i išao dalje, izvan granica Lijepe naše.
“Jednostavno bih se odselio poput brojnih mladih u Austriju, Irsku, Njemačku… U isto vrijeme je tadašnja vlada trubila kako nema privatne inicijative, kako nema poduzetnika. A tu sam bio ja koji sam klečeći molio da započnem svoj posao”.
Na samom početku je aplicirao na vinsku omotnicu, kojom je sufinancirana izgradnja vinarije i dio opreme.
“Do sada smo povukli nekih 1.5 milijun kuna nepovratnih sredstava, a u samu vinariju smo uložili blizu 5 milijuna kuna“.
Izvozi u BiH, Njemačku, Poljsku…
Osim u vinotekama u Osijeku, njegova se vina može kupiti i Superkonzumima, ali naglasak je na hotelima, restoranima, kafićima.
“S obzirom na to da smo mi nova vinarija mi se još probijamo, mislim da su trendovi dobri. Ljudi nas dobro prihvaćaju s obzirom na to da smo nepoznati”, uvjeren je Mladen.
U svojoj vinariji imaju kušaonicu vina i tamo gosti mogu kušati vina iz njihovih podruma.
“Mi smo mala vinarija i nemamo budžet za marketing, ali svakog vikenda imamo 2-3 grupe. Ljudi dođu, kušaju naša vina, kupe, i onda kada se vrate doma naručuju još.”
Osim u Hrvatskoj, vina vinarije Papak mogu se kupiti i u BiH, a nešto malo izvoze i u Njemačku i Poljsku.
“Ipak to je sve nešto malo, rekao bih u tragovima. Sada nam je najvažnija suradnja s ugostiteljskim objektima”, objašnjava svoju strategiju.
Kao i svi vinari, prošao je pakao s pandemijom.
“Da nije bilo intervencije vlade RH ja mislim da bi nas više od 50 posto propalo i sada nas ne bi bilo. Tih godinu i pol prodaja je bila ravna nuli”, sjeća se Mladen.
Iločka vina mogu konkurirati najboljim vinarima iz kontinentalnog dijela Hrvatske
I tek što je pandemija otišla, Mladena je pogodila nova kriza, ova energetska.
“Sve je poskupjelo. Cijena boca je otišla 70-80 posto, struju plaćamo duplo, čepovima je cijena otišla 60 posto, o plavom dizelu da i ne govorimo”, nabraja Mladen.
“Teško je biti konkurentan, gledamo što manje dizati cijenu, samo ono što je najnužnije da pokrijemo razliku u cijeni”.
Usprkos problemima, ovaj vinar je optimističan. Vinariju Papak ne gleda kao posao jednog čovjeka, već nešto što će graditi i druge generacije.
“Iločko vinogorje može bez problema konkurirati najboljim vinarima iz kontinentalnog dijela Hrvatske, a meni je drago što sam dio te priče”, zaključuje Mladen.