U osvit Domovinskog rata Hrvatska se našla u nezavidnoj situaciji: oružje Teritorijalne obrane kojim se moglo naoružati 200 000 ljudi – uključujući znatnu količinu protuoklopnog i protuzračnog naoružanja te lako topništvo – predano je 1990. tadašnjoj Jugoslavenskoj narodnoj armiji, a godinu poslije Vijeće sigurnosti UN-a Rezolucijom 713. donijelo je odluku o embargu na isporuku oružja i vojne opreme.
Oružje se otada nabavljalo raznim ilegalnim kanalima, a od svega je najteže bilo doći do težeg naoružanja poput oklopnih vozila.
Nije bilo druge već „izmisliti” naoružanje, a tu smo se pokazali iznimno uspješnima. Počeli smo s izgradnjom vlastitih improviziranih oklopnih vozila za koja su se kao podvozje upotrebljavali kamioni, traktori, autobusi, pa čak i jedan vlak!
Najviše je uspjeha u tome imao Brodosplit, u kojem je izgrađena serija od čak 14 oklopnih vozila, a prema nekim procjenama iz škvera je izašlo oružje vrijedno više od 10 milijuna kuna.
No, škverani su se i prije toga uključili u obranu Hrvatske. Još u listopadu 1990. godine u brodogradilištu je ustrojen Drugi policijski bataljun rezervnog sastava MUP-a, koji će u legendu ući kao „škverski bataljun” prije nego će se u svibnju 1991. uklopiti u formaciju 114. brigade Hrvatske vojske.
„Po svojim aktivnostima poznaju nas suborci, od Prevlake preko Novog Farkašića do Vukovara”, vole reći u Udruzi veterana Domovinskog rata Brodosplit.
Bataljun je imao 340 pripadnika, a imao je zadaću čuvanja vitalnih objekata u brodogradilištu, Splitu, Solinu i Kaštelima.
„Pripadnici bataljuna obavljali su kontrolu prometnica i barikada. S obzirom na blizinu ratne luke Lora i pete kolone koja je tad u Splitu i u škveru bila iznimno jaka, ulagani su maksimalni napori za sigurnost ljudstva i opreme. Bataljun je imao interventne akcije u Kaštel Sućurcu, na aerodromu u Resniku, asfaltnoj baza Dugopolje, a nadgledali su i zapovjedništvo KOS-a na Bačvicama”, ističu iz Udruge.
Kako bez ljudstva, tako bi i bez oružja Brodosplita mnogo toga bilo drukčije. Prvi oklopni transporteri proizvedeni su u tvornici ferolegura u Dugom Ratu, premijerni model zvao se TIN (po akronimu Tuđman i Narod) koji je rađen u dvjema novim verzijama, HOT-011 i HOT-111. U Brodosplitu su ti prototipovi usavršeni te se krenulo u serijsku proizvodnju „Hrvatskog transportera” (HT).
Bilo je to ljeto 1991., kada je u tajnosti unutar sektora strojogradnje ustrojen poseban odjel, tzv. PGB tim (po prvim imenima brodosplitovih inženjera Pavla Kačanskog, Gorana Belasa i Borisa Bilića), a osim oklopnih vozila osmislili su tri vrste bombi, „škveranki”, ručni bacač granata, odskočne i protupješačke mine, bacač svjetlećih metaka, ručne dimne bombe, termobarične bombe, bombobacač, prigušivače… Nešto od tog oružja, točnije četiri sanduka bombi, dospjelo je i za obranu Vukovara!
Ipak, najpoznatiji su bili po upravo po oklopnim vozilima. Za podvozje su upotrebljavani kamioni na koje su postavljani limeni oklopi debljine između šest i osam milimetara između kojih se nasipao kvarcni pijesak i beton.
Težina praznog vozila bila je oko 22 tone, a oklop je štitio od pješačkog naoružanja do kalibra 12,7 mm. U transportere bi stalo 14 vojnika s kompletnim naoružanjem i opremom.
„S vremenom je izrada transportera prerasla u pravu malu serijsku proizvodnju pa je neophodno bilo angažirati još kvalitetnih radnika, a brojka u špici proizvodnje popela se na 80”, prisjećaju se iz Udruge veterana Brodosplita.
Posebna je priča izrada oklopnog vlaka kojeg su ratne 1991. radnici Hrvatskih željeznica i Brodosplita zajednički izgradili. Bio je zaštićen čelikom i betonom, s bočnim otvorima za strojnice i krovnu kupolu za strojnicu većeg.
Baza je bila tad najmodernija lokomotiva kojom su raspolagale Hrvatske željeznice, „Kenedijevka” te dva vagona. Nakon završetka izrade, lokomotiva je bila teška čak 130 tona, dok su vagoni težili oko 40 tona svaki. Zanimljivo je da su ga škverani gradili tri mjeseca bez nacrta, improvizirajući kako god su znali. U samoj borbi vlakom se ipak nisu koristili, no njegova je izgradnja imala veliki psihološki učinak, ističu.
Danas je na jednom od kolosijeka željezničkog kolodvora Split – Predgrađe, a od 2006. uvršten je u fundus Hrvatskoga željezničkog muzeja, čime je postao zaštićeno kulturno dobro.
Proizvodnja u Brodosplitu intenzivno je trajala od srpnja 1991. do kraja 1993. godine te nešto slabijeg intenziteta od početka 1994. do 4. svibnja 1995. godine.
„Radilo se isključivo o izvornim proizvodima vlastite konstrukcije koji su u početku rata bili neprocjenjivo vrijedni i važni.”